Radio-novinska i izdavačka ustanova Radio Brčko postala je ogledalo šireg kolapsa odgovornosti u javnom sektoru. Dok zaposlenici javno istupaju o namještanju konkursa i kašnjenju plata, slučaj pravosnažno dokazanog mobinga u Odjeljenju za obrazovanje služi kao mračni presedan: u Brčkom je, čini se, nekažnjivost norma, a zlostavljanje nema cijenu za počinioce.
Zviždači posljednja odbrana
Radio Brčko, javni servis osnovan radi ostvarivanja temeljnog prava građana na informisanje, nalazi se u središtu skandala koji razotkriva duboku sistemsku bolest. Zaposlenici ove kuće, koja program emituje na tri frekvencije i na tri službena jezika Distrikta, izlaze u javnost, obraćanjima našem portalu, s ozbiljnim navodima o zloupotrebama, uključujući sistematsko namještanje konkursa, kašnjenje plata, ignorisanje Upravnog odbora (UO), te atmosferu mobinga i straha.
Ova kriza u ključnoj medijskoj ustanovi nije izolovani incident. Ona je direktno povezana sa širim obrascem nekažnjivosti, kao što je slučaj u Odjeljenju za obrazovanje o kojem smo pisali, gdje je sudskom presudom mobing dokazan, ali je počiniocima omogućeno da izbjegnu ličnu sankciju. Radnici, primorani da medije koriste kao posljednju liniju odbrane, potvrđuju da je javna uprava Distrikta postala zona tolerancije za zloupotrebe.
Namještanje konkursa i finansijska magla
Prema internim navodima, srž problema u Radiju Brčko leži u potpunoj centralizaciji moći u rukovodstvu, te u zaobilaženju svih formalnih kontrola.
- Netransparentno zapošljavanje: Iako Radio Brčko posjeduje Pravilnik o zapošljavanju, radnici tvrde da se konkursi namještaju. Nedostatak transparentnosti prilikom prijema kandidata je ključan, komisije su netransparentne, a odluke se donose na diskrecionoj osnovi. Sama činjenica da su ključne proceduralne odredbe, poput onih o radu komisije ili objavi rang-lista, izuzetno teško dostupne za javnu provjeru, pretvara Pravilnik u pravnu fasadu. Time se meritokratija zamjenjuje klijentelizmom, što urušava profesionalni integritet javnog servisa.
- Ignorisanje Upravnog odbora: Zaposlenici tvrde da Upravni odbor, tijelo koje bi po Statutu trebalo da nadzire rad direktora i donosi opšte akte, ne funkcioniše. Ukoliko direktorica preuzima odluke mimo UO – od zapošljavanja do finansija – to signalizira nefunkcionalnost unutrašnjeg nadzora i koncentraciju moći koja je idealna za zloupotrebu.
- Kašnjenje plata i zataškavanje: Jedna od najozbiljnijih optužbi odnosi se na kašnjenje plata, što direktno krši radnička prava. Navodi o “friziranju finansijskih izvještaja” kako bi se prikrila nestabilnost (kašnjenje plata) su alarmantni i zahtijevaju hitnu reviziju. Takvo ponašanje ne samo da ugrožava egzistenciju radnika, već ukazuje na ozbiljne finansijske malverzacije.
Mobing kao sistemski alat
Kada zaposlenici Radija Brčko govore o atmosferi uznemiravanja i rada “pod strahom”, to se direktno nadovezuje na pravosnažnu sudsku praksu u Brčko distriktu.
Apelacioni sud Brčko distrikta potvrdio je historijsku presudu o mobingu u Odjeljenju za obrazovanje, kojom je utvrđeno da je Jelena Vujić “trpila lično, sistematsko, psihičko zlostavljanje i ponižavanje”. Sud je nedvosmisleno identifikovao Ivanu Krezić, direktoricu Pedagoške institucije, kao osobu čiji je cilj bio ugrožavanje ugleda i integriteta žrtve.
Ovaj slučaj predstavlja presedan neodgovornosti. Iako je Sud dokazao da je sistematsko zlostavljanje prouzrokovala službenica Krezić, ona javno tvrdi da “nije osuđena”, koristeći pravno-tehničku distinkciju – da je formalni tuženi i platilac odštete bio poslodavac, odnosno Brčko distrikt BiH.
Ovaj paradoks, koji je Plural detaljno analizirao, razotkriva ključni problem Distrikta: etička i profesionalna odgovornost se mogu izbjeći proceduralnom evazijom. Činjenica da je Distrikt, uprkos pravosnažnoj presudi koja jasno imenuje počinioca i uzrokuje finansijski gubitak iz budžeta, omogućio da taj počinilac i dalje koristi tehničke manevre kako bi ostao van sankcija, šalje opasnu poruku: sistem štiti zlostavljače, ne žrtve.
Zašto je Plural jedini izlaz?
Činjenica da su radnici Radija Brčko i ranije žrtve mobinga u Odjeljenju za obrazovanje bili primorani da se obrate Pluralu ukazuje na zatajenje formalnih mehanizama:
- Upravni odbori ne vrše efikasan nadzor.
- Sindikalna zaštita – iako Sindikat Brčko distrikta BiH postoji, očigledno nije dovoljan da zaustavi sistemske zloupotrebe na nivou menadžmenta.
- Ombudsman, zajedno sa sudskim presudama, primarno djeluje nakon što je šteta učinjena.
U nedostatku funkcionalnih mehanizama prevencije i sankcioniranja zloupotreba, mediji postaju jedini efikasan kanal za razotkrivanje nezakonitosti. Hrabrost anonimnih zaposlenika Radija Brčko da progovore, te podrška ostalih nezadovoljnih radnika u javnoj upravi, znak su da je prag tolerancije pređen.
Vlasti Brčko distrikta BiH moraju hitno reagovati: od vanredne revizije finansija Radija Brčko do uspostavljanja automatskih disciplinskih sankcija za rukovodioce čija je zloupotreba položaja (kao u slučaju mobinga) pravosnažno utvrđena. Sve dok se zvaničnici štite od lične odgovornosti, Distrikt će ostati zona nekažnjivosti, a javne institucije, poput Radija Brčko, bit će instrumenti ličnog i političkog interesa, a ne javnog servisa.
