Ovih dana ispraćamo još jednu generaciju maturanata. Još jedna generacija punoljetne omladine koja odlučuje kojim će životnim putem krenuti. Jedni se vode sopstvenim željama i ambicijama, jedni onim što finansijski mogu priuštiti, jedni onim što im srodnici i prijatelji savjetuju, jedni onim što im društvena zajednica pruža… Ili ne pruža. Namjerno nije navedeno grupisanje na jedne, druge, treće, jer se radi o jednoj grupi omladine, pred jednom istom raskrsnicom, s istom dilemom – u kom pravcu baciti kocku? Fakultet, zaposlenje, preusmjerenje; ostanak, odlazak…
Važna je odluka pred našim maturantima, a čini se da se svaka naredna generacija suočava sa sve više skeptičnosti, dilema, rezervnih planova. Jedni će predati dokumente za upis na fakultet, jedni za (potencijalni ) radni odnos, jedni za prijavu na biro, a jedni za odobravanje vize u druge zemlje. Važna je odluka pred još jednom grupom naše omladine (ukupan broj od 662 maturanta iz četiri srednje škole u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine, prema dostupnim informacijama).
Maturantima njihovo pitanje, a nama, kao društvu, ide drugo pitanje – Da li ćemo se kao zajednica obogatiti ili osiromašiti s još jednom generacijom mladih? Pitanje koje se nadasve adresira onima koji povlače poteze i donose odluke za životne mogućnosti u ovom gradu. Da li će biti strateške, u pravcu dugoročnosti ili ipak “instant”, pa da idemo opet vrtlogom „od danas do sutra“? Da li će negdje, nešto, neko opet zakočiti?… „Brčko je grad potencijala“, čujemo i vidimo sa svih strana i krajnje je da se taj vječnospominjani potencijal pokrene u punom kapacitetu, u pravcu dosljednom svakoj postojećoj i dolazećoj generaciji. U suprotnome (ili po istome), neka se pripremi još čaša u koje će stati sve naredne kapi koje kapaju.
Odluke se donose, pa neka bude, svima na čast kada dođe ključni momenat. Alea iacta est.
