Potpisivanje Memoranduma o kurikularnoj reformi između Vlade Brčko distrikta BiH i Misije OSCE-a u BiH trebalo bi značiti novi početak za obrazovanje u Distriktu. Reforma koja bi, kako zvaničnici tvrde, trebala pomjeriti naš sistem iz zastarjelih okvira i okrenuti ga prema savremenim ishodima učenja – zvuči obećavajuće.
Ali, dok se na nivou visokih političkih govornica govori o modernizaciji, u učionicama i na hodnicima naših škola ostaju isti, stari problemi koji urušavaju vjeru građana u iskrenu namjeru vlasti.
Nastavnici bez sigurnosti
Prvi i najglasniji problem jeste status nastavnog osoblja. Godinama unazad veliki broj prosvjetnih radnika u Brčkom radi na privremenim ugovorima, bez prava na bolovanje, bez sigurnog radnog staža, bez dostojanstva koje bi svaki radnik trebao imati.
U izvještajima revizije jasno piše: milioni maraka odlaze na ovakve angažmane, ali to ne rješava problem, nego ga produžava. Nastavnici s ugovorima na određeno vrijeme nisu motivisani, nisu sigurni u svoju egzistenciju, a time i kvalitet obrazovanja koje daju našoj djeci pada na teret svih.
Djeca bez asistenata
Drugi problem jednako je alarmantan – nedostatak kvalifikovanih kadrova. Dok vlast ponosno potpisuje memorandume, u stvarnosti se dešava da djeca u nekim školama ne dobiju asistente na vrijeme, da učenici s poteškoćama u razvoju ostaju bez adekvatne podrške…
Naš portal redovno dobija poruke čitalaca koji, razočarani i ogorčeni, svjedoče o tome: roditelji djece sa poteškoćama u razvoju očajnički traže pomoć, upozoravaju da se konkursi za asistente opstruiraju, a kada se i pokrenu – sve ide po principu zadnjeg časa i političkih nadmudrivanja.
Moje dijete nije dobilo asistenta jer nisu u stranci. Direktor ne mari, a djeca nemaju budućnosti.
Napisao nam je jedan roditelj. Te riječi su težak šamar svima nama, ali prije svega vlastima koje se kite reformama, dok roditelji očajavaju.
Sistem ili improvizacija?
Nije ovo samo problem jedne škole, jednog roditelja ili jedne generacije. Ovo je sistemski problem. Reforma obrazovanja neće imati nikakvog smisla ako paralelno ne riješimo osnovne stvari: status nastavnika, obezbjeđivanje dovoljno stručnog kadra, pravedne konkurse oslobođene političkih i etničkih kalkulacija.
Ako već govorimo o ishodima učenja, onda prvo moramo stvoriti uslove u kojima nastavnik nije sezonski radnik, a dijete s poteškoćama u razvoju nije ostavljeno na marginu.
Strah roditelja i šutnja nastavnika
Plural.ba skoro svakodnevno dobija poruke roditelja, nastavnika i građana koji su nezadovoljni stanjem u obrazovanju, ali većina njih se boji javno govoriti. Boje se posljedica, boje se sistema koji je godinama naviknut da kritiku kažnjava šutnjom ili revanšizmom.
Ali njihova šutnja ne znači i našu. Mi vjerujemo da je dužnost nezavisnih medija da budu glas onih koji šute, jer nemaju moć.
Vrijeme je za javnu raspravu
Reforma na papiru neće spasiti našu djecu. Spasit će ih samo reforma u praksi – reforma koja neće počivati na svečanim memorandumima i fotografijama, nego na poštovanju prosvjetnih radnika, na podršci djeci, na ulaganjima u učionice i znanje. Tek tada ćemo moći reći da smo izgradili zdrav i pravedan sistem obrazovanja u Brčkom.
Do tada, ostaje da pitamo: hoće li iko od onih koji potpisuju reforme sići među roditelje i nastavnike i čuti ih? Ako neće, onda to moramo uraditi mi. Vrijeme je da se strah slomi – da roditelji, nastavnici i građani zajedno pokrenu javnu raspravu i jasno kažu: ovakvo obrazovanje nije budućnost koju želimo za našu djecu.
