U političkom životu Bosne i Hercegovine rijetko se susrećemo s onima koji uistinu istupaju iz političke anonimnosti i pokazuju iskrenu predanost javnom radu. Zbog toga, kada se pojavi zastupnik koji se ističe svojim angažmanom, važno je to prepoznati i objektivno vrednovati. Zastupnik Safet Imamović jedan je od najaktivnijih u aktuelnom sazivu Skupštine Brčko distrikta, a njegovo učešće u raspravama o vitalnim pitanjima svjedoči o proaktivnom pristupu koji je prijeko potreban našem zakonodavnom tijelu.
Međutim, nedavni događaj na 16. redovnoj sjednici Skupštine, koji je u javnost iznijela neformalna grupa građana pod nazivom “DOSTA”, ne smije biti posmatran kao obična politička kontroverza ili lični obračun. Umjesto toga, ovaj slučaj predstavlja izuzetnu priliku za dublje razumijevanje onoga što uistinu znači politička etika, transparentnost i integritet institucija. Poput tragičnog događaja koji razotkriva duboke, sistemske pukotine u temeljima institucija, i ovaj slučaj simbolično otkriva eroziju povjerenja javnosti i otvara prostor za edukaciju o suštini pojma sukoba interesa, koji je očigledno nepoznat ne samo građanima, već i samim političarima.
Šta zakon zapravo kaže?
Suština problema leži u donošenju izuzetno važnog Zakona o roditeljima-njegovateljima. Iako je sam zakon, prema ocjenama, najnaprednije rješenje u BiH, proces njegovog usvajanja baca sjenu na njegovu inače pozitivnu svrhu. Neformalna grupa građana “DOSTA” javno je optužila zastupnika Imamovića za sukob interesa, jer je njegova supruga, Azra Bijedić Imamović, bila predsjednica Radne grupe za izradu Zakona, dok je on aktivno učestvovao u raspravi, glasao za njegovo usvajanje i javno ga promovirao u medijima.
Zastupnik Imamović je ove optužbe odbacio, navodeći da se sukob interesa odnosi isključivo na odluke koje donose „poseban ekonomski interes“ za pojedinca ili njegovu porodicu, a s obzirom na to da je ovaj zakon „opći“ i da jednako važi za sve građane, tvrdi da u njegovom slučaju nije bilo kršenja Zakona. Ovdje se, međutim, krije opasno usko tumačenje pravnog i etičkog okvira.
Zakon o sukobu interesa u institucijama Brčko distrikta ne svodi pojam sukoba isključivo na finansijsku korist. Zakon jasno definira „interesno povezanu osobu“ kao srodnika ili bilo koga ko je s izabranim zvaničnikom u „ličnoj, političkoj, ekonomskoj ili drugoj vezi koja bi mogla utjecati na objektivnost u radu“. Supružnik je izričito naveden kao interesno povezana osoba.
Iako Zakon o roditeljima-njegovateljima možda ne donosi direktnu finansijsku korist supruzi zastupnika, njena uloga predsjednice Radne grupe za izradu Zakona nosi značajan profesionalni ugled, politički kapital i javno priznanje. U tom kontekstu, zastupnikovo aktivno glasanje i javna promocija takvog zakona predstavlja privilegovanje interesno povezane osobe, što je u direktnoj suprotnosti s etičkim standardima, čak i ako se ne radi o izravnoj finansijskoj transakciji.
Opasnost od ‘cilja koji opravdava sredstvo‘
Slučaj zastupnika Imamovića razotkriva dubok jaz u razumijevanju dobrog upravljanja. On ukazuje na opasan presedan, gdje javnost, pa i sami akteri političkog života, često vrednuju samo konačni rezultat – u ovom slučaju, dobar i koristan zakon – zanemarujući integritet procesa. Činjenica da je zastupnik dobio ogromnu podršku na društvenim mrežama unatoč snažnim argumentima grupe „DOSTA“, pokazuje da se lojalnost pojedincu u našem društvu često stavlja iznad lojalnosti zakonu i etičkim principima.
Ovakav pristup, gdje cilj opravdava sredstvo, doprinosi eroziji demokratskih principa i stvara opasan presedan. Ako se od političara ne zahtijeva striktno pridržavanje etičkih normi, tada se otvara prostor za buduće zloupotrebe, jer integritet procesa postaje nevažan.
Pouka za sve nas
Slučaj zastupnika Safeta Imamovića, unatoč pohvalnom radu na usvajanju korisnog zakona, treba poslužiti kao polazna tačka za edukaciju o tome zašto je borba za integritet institucija temeljna za zdravu demokratiju. Stvarni politički uspjeh ne mjeri se samo brojem usvojenih zakona, već i transparentnošću i etičkom ispravnošću procesa njihovog donošenja.
Poziv grupe „DOSTA“ da nadležna tijela, poput Komisije za odlučivanje o sukobu interesa Brčko distrikta, hitno pokrenu postupak utvrđivanja odgovornosti nije maliciozan čin. To je temeljni zahtjev za uspostavu odgovornog upravljanja. Neaktivnost institucija u ovom trenutku šalje opasan signal o toleranciji na etičke propuste, a šutnja samo produbljuje osjećaj javnosti da se korupcija tolerira. Na svima nama, a posebno na javnim institucijama, je da prepoznamo ove pukotine i da radimo na njihovom saniranju, jer u konačnici, borba za odgovornost svih izabranih funkcionera je borba za bolju budućnost.
