Amonovi sveštenici su u doba Ramzesa XI (1080. – 945. godine p.n.e.), nakon što se Herihor proglasio vladajućim Visokim svećenikom Amona, stekli efektivni nadzor nad egipatskom ekonomijom. Bili su vlasnici cijelog hramskog zemljišta u Egiptu te oko 90 % brodovlja i brojnih drugih resursa. Zbog toga su Amonovi sveštenici postali de facto jednako moćni kao i faraoni, ako ne i moćniji.
Gore navedeno može se uporediti sa današnjim vremenom u Brčko distriktu BiH? Nekada su bili Amonovi sveštenici, danas su neki drugi koji se vješto kriju izvrćući Božije upute.
Kada pogledamo konfesije koje su sljedbenice Abrahamovog – Ibrahimovog svjetonazora, možemo li da se ne zapitamo jesu li oni zaista ono što bi trebali da budu – skromni, saosjećajni, milostivi, oni koji dijele i javno i tajno, oni koji ne traže, oni kojima su svi jednaki, oni koji liječe dobrotom srca svoga?
Možda u nekoj drugoj dimenziji. U ovoj sadašnjoj, kada malo protrljamo oči, vidjet ćemo sve ono što je u suprotnosti sa učenjima: Abraham – Ibrahim a.s., Mojsije – Musa a.s., Isus Krist – Isa a.s. i Muhamed a.s.
Amonovi sveštenici su nekada gospodarili Egiptom, posjedujući zemlju, brodovlje i resurse, postavši moćniji od samih faraona. Danas, dok promatramo crkvene i džamijske službenike koji sadejstvuju s vlastima i primaju javna budžetska sredstva, ne možemo izbjeći pitanje: da li su oni zaista spoznali Boga u čijem imenu djeluju, ili su samo nasljednici iste prakse – da jedno govore, a drugo rade, dok iza maske vjere učvršćuju vlastite pozicije moći? Ako je njihovo djelovanje u suprotnosti s učenjima proroka-poslanika, onda se moramo pitati da li je ovo što rade vjerski utemeljeno ili je tek ponavljanje drevnog obrasca u kojem se vjera pretvara u sredstvo kontrole i privilegija.
Velika boljka u Brčko distriktu BiH su trošenja javnih budžetskih sredstava kroz grantove koja se iskazuju u stotinama miliona KM i koja su jednim svojim dijelom usmjerena ka brojnim nevladinim organizacijama, raznoraznim udruženjima građana i, naravno, vjerskim zajednicama kao „neprofitnim organizacijama“. Ta sredstva su trošena i troše se iz budžeta BD BiH za rad nama neznanih ciljeva koji u praksi pokazuju dalekosežne društvene posljedice, a jedna od najvidljivijih je kontinuiran i permanentan odlazak mladih ljudi iz Brčko distrikta BiH.
Na kraju, ostaje pitanje koje ne možemo zaobići: kakav bi trebao biti zaključak građana kada vide da se njihovim vjerskim autoritetima dodjeljuju ogromna javna budžetska sredstva, dok istovremeno sami građani moraju plaćati svaki vid vjerske usluge – bilo da je riječ o pokopu umrlog ili o nekom vjerskom običaju? Da li je to pravedno, da li je to u skladu s vjerom i moralom, ili je to još jedan znak da se iza maske vjere krije interes i privilegija?
Nastavit će se…
Istraživački tim Plurala 4+
