Kad Hanka Paldum svrati u Brčko, to se ne dešava bez razloga. Posebno ako je destinacija restoran Divanhana u zgradi gdje se nekada učilo, a sada se poslužuju roštilj i razna ostala jela iz bosanske tradicionalne, ali i stranih kuhinja. Jer nije mala stvar – ni za Hanku, ni za Islamsku zajednicu – kad se sevdah i sarma spoje pod jednim krovom, i to vakufskim.
Fotografija s društvenih mreža sve objašnjava: popularna bh. umjetnica, njen brat Avdo i Esed Kadrić – predsjednik brčanske SDA, bivši gradonačelnik i sadašnji glavni koordinator Vlade Brčko distrikta BiH – nasmiješeni u restoranu Divanhana.
Divanhana se nalazi u zgradi nekadašnje medrese, poznate kao Ruždija, obnovljene nakon više od pet godina ulaganja i rekonstrukcije koju je vodio Medžlis IZ Brčko. Amanet Alijage Kučukalića, najvećeg brčanskog i jednog od najvećih vakifa u BiH, sada je prisutan na globalnoj web-stranici za turiste Booking.com – s opcijom doručka uključenog u cijenu.
Vakufnama – Divanhana
Zgrada koju je Alijaga Kučukalić sagradio 1896, a uvakufio 1901. godine – imala je jasno definisanu svrhu: obrazovanje na spratu i ekonomsko poslovanje u prizemlju (magaze, kahvane, dućani). Danas, 124 godine kasnije, u prvom planu su restoran s halal certifikatom i hotelom.
Svečano otvorena 23.07.2021. godine, Divanhana danas posluje u okviru firme BOSAVA d.o.o. koja je, prema podacima specijalizirane web-stranice CompanyWall.ba, osnovana 02.07. iste godine. Firma ima sjedište u Ulici Kučukalića 2, 76000 Brčko, zapošljava 24 radnika, i u 2024. ostvarila je prihod od 1.687.370,00 KM. Nije blokirana, a ima bonitetnu ocjenu A+ za 2025. Od 23.06.2025. godine, Divanhana je postala prvi restoran i hotel u Brčkom s halal certifikatom BAS 1049:2023.
Divanhana nije običan ugostiteljski objekat. Osim klasičnih usluga, omogućava iznajmljivanje prostora za: svadbe, kulturno-zabavne manifestacije, porodična druženja, političke sastanke, seminare itd.
Direktor i njegove funkcije
Firma je u vlasništvu Medžlisa IZ Brčko, a njen direktor je Sabahudin Ravkić, po struci diplomirani pravnik – prema podacima iz Registra imovine nosilaca javne funkcije od 12.09.2023. godine, koji je javno dostupan na web-stranici Komisije za odlučivanje o sukobu interesa Distrikta – istovremeno i sekretar istog Medžlisa.
Do 24.07.2023. godine bio je član Nadzornog odbora Zavoda za zapošljavanje Brčko distrikta BiH, te je za obavljanje ove javne funkcije primao mjesečnu naknadu u iznosu od 662,25 KM neto.
U Registru je navedeno da njegova mjesečna neto plata ostvarena obavljanjem dodatnih poslova i aktivnosti iznosi 1.600,00 KM neto.
Obdanište Evlad
Prema podacima web-stranice CompanyWall.ba, Medžlis IZ Brčko vlasnik je još jednog “Društva sa ograničenom odgovornošću”. Obdanište EVLAD registrovano je u Ulici Kantardžića 12, 76000 Brčko, i posluje od 19.7.2012. godine. Trenutni direktor je Enver Tursunović.
Osnovna djelatnost kompanije – predškolsko obrazovanje. Bonitetna ocjena za 2025. godinu A+. Zahvaljujući ovim pokazateljima, EVLAD d.o.o. pozicionira se kao pouzdan partner u svojoj industriji.
Na današnji dan kompanija nije blokirana. U 2024. godini ostvarila je ukupan prihod od 699.244,00 KM, a zapošljava ukupno 31 radnika.
Duhovni sloj vakufa?
S formalne strane, Islamska zajednica uspješno je spasila i revitalizovala jedan od najvrijednijih vakufa u Brčkom. No, ako se svrha vakufa svede na prihod, poduzetništvo i fakture, a sve pod krinkom „povratka autentične funkcije“ – postavlja se pitanje: gdje nestaje duhovni sloj vakufa?
Nije sporno imati profitabilnu instituciju. Ali jeste sporno ako ona postane zatvoreni sistem u kojem se funkcije i lični interesi rotiraju unutar istih nekoliko imena, dok se vakuf formalno čuva, a suštinski – pretvara u restoran za elitu.
Hanka je otišla, certifikati su na zidu, Booking profil je aktivan. Divanhana posluje, BOSAVA prihoduje, a Medžlis upravlja. Sve djeluje funkcionalno i legalno. Ali amanet nije samo forma – on je obaveza. I dokle god se koristi kao poslovna prednost umjesto duhovne zadaće, rizikujemo da od vakufa pravimo poslovni objekat sa islamskom ikonografijom.
A možda je to i suština ovog doba: da se šerijatski standard zamijeni bonitetnom ocjenom, a vjerski ugled koristi za tržišno pozicioniranje. Jer ako je Alijagin amanet završio u pečenoj pljeskavici s halal pečatom – možda je vrijeme da pitamo: ko zaista jede od vakufa – a ko ga samo poslužuje?
Vakuf označava dobro koje neka osoba (vakif) svojevoljno izdvoji iz svoje imovine, predajući je Allahu, dok prihodi ili svrha vakufa služe ljudima. Vakuf nije propisan niti naređen Kur'anom, ali na njega potiče sam poslanik Muhammed u hadisima. Dokument kojim se opisuje vakuf zove se vakufnama. Na kraju svake vakufname stoji: “Proklet bio onaj ko na bilo koji način oskrnavi ovo moje dobro djelo!” Vakuf je sredstvo za napredak u ekonomskom, kulturnom, društvenom i civilizacijskom pogledu nekog društva.
Veliko nezadovoljstvo vjernika
U pozadini elitnog restorana Divanhana, halal certifikata i hotelijerskih usluga u okviru firme BOSAVA, te obdaništa EVLAD kao druge kompanije, širi se sve glasnije nezadovoljstvo vjernika zbog načina na koji Islamska zajednica – konkretno Medžlis IZ Brčko – upravlja resursima, uslugama i novcem.
Prva tačka nezadovoljstva tiče se nedavnog povećanja članarine IZ, bez ikakvog prethodnog savjetovanja ili javne rasprave, zbog čega su mnogi ovu odluku nazvali jednostrano donesenom i aktom iz pozicije sile. Iako je Medžlis pokušao smiriti situaciju saopćenjem za javnost, osnovno povjerenje ozbiljno je narušeno.
Drugi problem predstavljaju visoke cijene pokopnih usluga. MIZ Brčko upravlja kompletnim sistemom – uključujući opremu, ljude i prostor. Za građane koji nisu članovi Islamske zajednice ili koji se nisu izmirili s članarinom – postoji mogućnost da će pokop biti odbijen ili naplaćen po znatno višoj cijeni.
Monopol na tržištu
Iako ukop ne bi smio biti tržišna djelatnost, on to u Brčkom sve više postaje. Gradsko mezarje, koje bi trebalo biti univerzalna javna usluga, efektivno je pod upravom Medžlisa – što stvara monopol nad smrću. Ovakva praksa izazvala je i raspravu na sjednici Skupštine Distrikta, iako to nije bila zvanična tačka dnevnog reda, što samo govori koliko je tema postala goruća u javnosti.
Brojni građani smatraju da Islamska zajednica, osim što ima monopol nad smrću, sada postepeno zauzima i monopol nad drugim funkcijama države (koja bi po Ustavu BiH trebala biti sekularna) – obrazovanjem (obdanište), ugostiteljstvom i turizmom (restoran i hotel Divanhana), uključujući se u privredu kroz osnivanje vlastitih kompanija (BOSAVA i EVLAD). A sve to s minimalnim obavezama prema javnosti i gotovo nikakvom transparentnošću o prihodima i rashodima.
Pitanje koje i dalje ostaje bez odgovora – koliko tačno novca Medžlis IZ Brčko godišnje prihoduje i zašto te informacije nisu dostupne građanima? Javnim sredstvima finansiraju se plate i doprinosi vjerskih službenika, a poseban slučaj predstavljaju ostvareni prihodi kroz pružanje vjerskih usluga građanima.
Primjer Alijage Kučukalića
I na kraju nekoliko rečenica o onome bez koga mnogi objekti danas uopće ne bi ni postojali, uz snažnu poruku i zaključak.
Alijaga Kučukalić smatra se jednim od najvećih dobrotvora ne samo u Brčkom, već i širom BiH. Njegovo ime zauzima posebno mjesto u kulturnoj i općoj historiji Brčkog, gdje je ostavio dubok trag kroz svoj nesebičan rad i doprinos zajednici. Priča o njegovom životu i djelu svjedoči o posvećenosti i viziji koja je oblikovala budućnost mnogih generacija.
Ugledni novinar Mehmed Sejdović 1901. godine u časopisu Nada zabilježio je da je Alijaga Kučukalić “jedan od onijeh rijetkih primjera osoba koje nijesu sticale za imanja, nego za davanja.”
