U Brčko DBiH nedavno je završen konkurs i više od 50 asistenata u nastavi zaposleno je na neodređeno vrijeme (nećemo ulaziti u to na koji način je izvršeno zapošljavanje i da li je u redu što prednost nisu imali asistenti koji su već godinama radili po ugovorima o privremenim i povremenim poslovima). Na prvi pogled, moglo bi se reći da je riječ o pozitivnom koraku, jer se konačno prekida praksa angažovanja asistenata bez punog radnog odnosa, bez doprinosa, bez godišnjeg odmora i bez osnovnih prava koja bi svaki radnik trebalo da ima. Međutim, čim se zagrebe ispod površine, postaje jasno da problemi u cijelom procesu tek sada izlaze na vidjelo.
Isti posao, različita prava
Iako je jedan broj asistenata zaposlen na neodređeno, očigledno je da taj broj nije dovoljan za realne potrebe svih škola. Zbog toga će se i dalje angažovati asistenti preko ugovora o privremenim i povremenim poslovima, što znači da ćemo imati situaciju u kojoj dvije osobe rade potpuno isti posao, u istim učionicama, sa istim obavezama, ali pod potpuno različitim uslovima. Jedni će imati puna radna prava i sigurnost, dok će drugi ostati u statusu privremenih radnika, bez zaštite i bez stabilnosti. Postavlja se jednostavno pitanje: kako je moguće da isti posao u istom sistemu vrijedi različito, zavisno od vrste ugovora?
Višak u jednoj školi, manjak u drugoj
Još veći problem predstavlja očigledna neravnomjerna raspodjela asistenata po školama. U nekim školama trenutno postoji više zaposlenih asistenata nego što je potrebno, dok u drugim školama nedostaje kadar i angažuju se novi ljudi po privremenim ugovorima. Umjesto da se postojeći resursi preraspodijele tamo gdje su najpotrebniji, višak ostaje na jednom mjestu, dok se na drugom mjestu problem rješava privremenim zakrpama. To nije samo nelogično, nego i neracionalno trošenje javnih sredstava, jer sistem istovremeno ima i višak i manjak, ali bez ikakvog plana kako da to uskladi.
Asistenti kao “kadar za sve”
Kada u školi postoji višak asistenata, umjesto da budu raspoređeni tamo gdje su potrebni, oni često obavljaju poslove koji nemaju veze sa njihovim radnim mjestom. U pojedinim slučajevima asistenti su zaduženi za poslove koje su ranije obavljali dežurni učenici, a neki čak uskaču kao zamjena nastavnicima i učiteljima kada su odsutni. Ovdje treba jasno reći: asistenti nisu krivi za ovakvu situaciju. Oni rade ono što im se kaže i ono što im se naredi u okviru škole.
Odgovornost je na sistemu koji nema jasna pravila, plan i organizaciju, a posebno je diskutabilno mijenjanje nastavnika na ovaj način, jer mnogi asistenti nisu završili učiteljske fakultete, već psihologiju, pedagogiju ili druge srodne oblasti, što dodatno otvara pitanje stručnosti i zakonitosti takve prakse.
Zaposleni bez opisa poslova
Možda najzanimljivija, ali i najproblematičnija činjenica jeste da asistenti primljeni na neodređeno navodno još uvijek nemaju definisan opis poslova. Dakle, zaposlite više desetina ljudi na stalno, ali još ne znate šta će tačno biti njihove obaveze? Opis poslova je osnov svakog radnog mjesta. Bez njega, radnik postaje “kadar za sve”, a sistem dobija prostor za improvizaciju i zloupotrebu: danas si asistent, sutra radiš nešto sasvim drugo.
To nije ozbiljna kadrovska politika, nego administrativni haos koji će se neminovno prelomiti preko leđa i radnika i djece i škola.
Problem nije u ljudima, nego u načinu upravljanja
Ovo nije tekst protiv asistenata. Naprotiv, ovo je tekst o nelogičnostima u procesu zapošljavanja, raspoređivanja i organizacije rada. Ako Brčko DBiH želi uređen obrazovni sistem, onda mora postojati jasna sistematizacija radnih mjesta, jednake mogućnosti i prava za sve koji rade isti posao, racionalna raspodjela kadra između škola i prestanak improvizacije u svakodnevnom funkcionisanju.
Jer javni sistem ne smije zavisiti od privremenih ugovora, ad hoc rješenja i činjenice da niko još ne zna šta je koga zaposlio da radi.
