Prije više od tri godine odlučio sam da uradim ono što su mnogi smatrali ne previše pametnim potezom – tužio sam Vladu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine zbog nezakonitog angažovanja radnika putem ugovora o obavljanju posebnih poslova. Bio sam svjestan da idem protiv sistema koji godinama funkcioniše na isti način – bez sankcija, bez odgovornosti, bez poštovanja zakona.
Danas, dok još čekam pravosnažnu presudu, sve više ljudi mi se javlja sa istim pitanjem:
Da li i mi možemo da tužimo Vladu?
Angažovani po ugovorima o privremenim i povremenim poslovima i zaposleni na neodređeno rade iste poslove iz sistematizacije radnih mjesta, ali nemaju ista prava. Ljudi počinju da shvataju da nisu samo pojedinačne žrtve, već dio šireg problema koji godinama opstaje zbog političkih interesa.
Svjestan sam da ovo što pišem možda ne ide meni u prilog. Sud može donijeti nepovoljnu odluku za mene ako zaključi da bi to spriječilo nove tužbe. Međutim, ja se nadam da će sud biti nepristrasan i da neće podleći pritiscima. Pravo i zakon treba da važe jednako za sve – a ne da se prilagođavaju trenutnim političkim potrebama vlasti.
Roditelji ne šalju djecu u školu – zašto?
Nedavno su me kontaktirali roditelji djece iz Prve osnovne škole u Brčkom. Njihova djeca su ostala bez učiteljice koja ih je godinama učila i za koju kažu da je odlično radila svoj posao. Ipak, to uopšte nije važno u sistemu u kojem radnici angažovani po ugovorima o privremenim i povremenim poslovima mogu biti zamijenjeni bilo kada, bez objašnjenja.
Problem nije samo u njoj. Ključno pitanje je: ako se u obrazovanju i državnoj upravi obavljaju isti poslovi, zašto jedni rade po Zakonu o radu ili Zakonu o državnoj službi, a drugi po Zakonu o obrazovanju i privremenim ugovorima? Ko odlučuje ko će imati puna prava, a ko će raditi bez osiguranja i stabilnosti?
Sistem ugovora – alat političke moći
Ovaj problem nije samo finansijski – iako je jasno da se ovako „štedi” na doprinosima. Pravi razlog što se konkursi ne raspisuju jeste politički. Stranke su shvatile da, ako nekog zaposle na neodređeno, on će u najboljem slučaju glasati za njih u 50% slučajeva. Međutim, ako nekog drže pod ugovorom, taj neko zna da mu svaki naredni angažman zavisi od toga da li će „odraditi” 30 glasova na izborima.
Nova vlada se pohvalila da će smanjiti broj ugovoraca na zakonskih 10%, što znači da je prethodna vlast kršila sopstvene zakone. Navodno će broj ugovoraca biti prepolovljen, ali se i dalje ne raspisuju konkursi za već postojeća radna mjesta. Zašto? Zato što je ovaj sistem previše koristan za one na vlasti.
Brčko ne smije imati propise koji daju manje prava građanima nego što ih imaju u ostatku Bosne i Hercegovine. U Republici Srpskoj, svi koji rade na određeno – pa makar samo deset dana – imaju uplaćene doprinose. U Brčkom postoje ljudi koji rade deset godina bez ijednog dana osiguranja.
Vrijeme za kolektivnu tužbu?
Roditelji iz Prve osnovne škole razmišljaju o pravnim koracima. Osim njih, i radnici iz drugih sektora počinju da razmišljaju o tužbama – ne samo pojedinačnim, već kolektivnim.
Ako se nešto ne promijeni, ovaj problem će se ponovo pojaviti. Razlog za bojkot nastave će možda nestati, ali će suština ostati ista. Prava promjena će nastupiti tek kada radnici prestanu da ćute i kada institucije budu primorane da poštuju sopstvene zakone.
Oni koji su na vlasti vole govoriti o reformama. Vrijeme je da ih dokažu. Raspišite konkurse. Dajte ljudima njihova zakonska prava. Jer ako se danas ćuti, sutra će neko drugi biti žrtva istog sistema.
