Kriminalistika kao nauka ubistvo Isusa Hrista tretira kao hladni slučaj ubistva. Jedan američki detektiv se baš detaljno bavio tom temom i napisao knjigu “Cold Case Christianity”. Postoji i istoimeni YouTube kanal.
Što se tiče izjava svjedoka bilo kojeg istorijskog događaja, ili sadašnjeg, na osnovu kriminalističke prakse, kada su u pitanju izjave svjedoka, obično ne bude nikada poklapanja u svemu, u svakom detalju. Jer ako svjedoci imaju identične izjave, onda je to u kriminalističkoj praksi sumnjivo, jer postoje indicije da su se dogovorili da lažu, što se i pokaže kao istinito. Zato se svjedoci koji govore istinu nikada ne slažu oko svih detalja, ali oko najvažnijih pitanja da. To se zove impact event. Kada je neki događaj toliko upečatljiv i bitan, pamtiš ga cijeli život, a možda zaboraviš šta si juče jeo.
Recimo, ako se dogodilo ubistvo, a postoje tri svjedoka, svi će potvrditi da se dogodilo ubistvo, ali se neće slagati oko nekih detalja. Neko je od žrtve bio udaljen više, a neko manje, neko se ne sjeća možda tačne boje jakne ili majice, ali se svi slažu oko suštine da se dokaže ubistvo. Isto se desilo kada jeTitanik potonuo. Svjedoci se nisu slagali oko svih detalja kako je brod potonuo i iz kojeg ugla, jer nisu bili na istoj strani broda, ali da li to znači da ne možemo vjerovati činjenici da je brod potonuo samo zato što se svjedoci ne slažu oko svakog detalja? Baš kada se ne slažu oko svega je dosta pouzdanije, nego da je neki diktat i isti tekst svih svjedoka gdje svi govore isto. To je tek sumnjivo svakom detektivu, da se radi o zavjeri.
Pisci Novog Zavjeta su za mnoge kontradiktorni, jer ne pišu isto od riječi do riječi, ali oni zapravo pričaju kao svjedoci, ali iz različitih uglova istih važnih priča. Apostoli kao svjedoci govore istu suštinu, svaki od njih govori da se dogodilo raspeće, vaskrsenje, i još dosta toga Isusu, opisuju njegovu mesijansku službu i njegova dobra djela ljubavi, o žrtvi za naše grijehe, najveće izjave o ljubavi prema bližnjima, neprijateljima itd. Ali svaki od svjedoka je drugačija ličnost i naravno da u književnom smislu imamo i drugačije pisce, ali pišu o istim događajima gdje su lično prisustvovali. Upoznali su Isusa lično, godinama se družili s njim i niko ne poznaje njega bolje od tih svjedoka. Ne može neko ko je živio dosta poslije njih da bolje opiše šta se tada desilo.
Isus njima ne diktira kao djeci u svakom momentu šta će oni napisati, ali je njihovo pisanje božansko nadahnuće, jer pišu tačne izjave o božanskom biću koje je ušlo u materiju da se upozna sa voljenim bićima. I pišu o događajima koji su proživljeni i zapisuju različite reakcije ljudi na mesiju.
To je živa knjiga – Biblija. Pisala se 1.600 godina od strane 40 pisaca tokom ljudske istorije.
Knjiga počinje tužno gdje je izgubljen raj u prošlosti, a završava se kroz proročanstva za budućnost kao priča o obnovljenom raju gdje će Bog lično živjeti sa voljenim bićima.
Dakle, pisci Novog Zavjeta kao svjedoci Isusovog lika i djela su bili različite osobe i njihova ličnost se može spoznati dok pišu. Recimo, Matej je bio carinik kao neko ko radi u administraciji i bio je više onako precizan, kao da radi u opštini i pazi na svaki detalj, dok je Jovan više onako volio da piše o Božjoj ljubavi koja ga je nadahnula i oduševila, a usput svjedoči Isusovim čudima.
Što se tiče motiva za laganje, apostoli nisu imali motiv da izmisle priču, jer ljudi lažu uglavnom iz tri razloga, kada imaju korist od tuđeg ubistva. Novac, žene ili moć. Oni nisu imali ni novac ni žene ni moć, a bili su proganjani i ubijani. Niko neće umrijeti za laž, ako i on zna da je laž. Jer je bio svjedok i u poziciji je da zna da li je to laž. Kada su izgubili sve zbog progona i bili uhapšeni, priznali bi da je laž, jer nemaju interes od laganja kad su već uhvaćeni, ali svejedno su potvrdili da je to istina, jer su ga sigurno upoznali i vidjeli i znaju da će i ako umru – biti oživljeni. To je smrt iz ljubavi. E sad, neko će umrijeti za laž, jer je prevaren i vjeruje da je nešto istina, ali nije svjedočio, ne zna, samo vjeruje. Ali oni su svjedočili, znaju Isusa i zato ne bi umrli, ako i sami znaju da je laž. Umrli su govoreći istinu, jer zašto bi svjedočio nečemu od čega nemaš koristi ako te uhvate i ubiju, a i sam znaš da je laž? Očito je istina pa su zato umrli kao svjedoci istine.
Pored toga, 500 svjedoka je vidjelo vaskrslog Isusa, a na hiljade ga je vidjelo da je raspet u sred grada. Prvi svjedoci raspeća su bile žene, a u to vrijeme niko ženama nije vjerovao kao pouzdanim svjedocima. Zašto bi pisac apostol sebe posramio da on nije prvi svjedok, nego žene, a on imao sumnje u Isusa? Zašto bi pisac izmislio priču u kojoj je ispao kreten malovjerni, ali je poslije povjerovao kad je vidio? Kad pisac izmisli priču, motiv je da piše hvalospjeve o sebi. Isto važi i za svete oce koji su kanonizovali pismo. Neko kaže da su oni dodavali tekst koji su htjeli, ako je tako zašto u tekstu stoji dosta kritika i za sveštenstvo? Da su oni napisali stavili bi sve pozitivno o sveštenicima… I sad će neko reći poslije nekoliko stoljeća da je sve to laž, ali apostoli nisu imali motiv da lažu, jer su proganjani od svih. Hrišćanstvo je tek mnogo kasnije postalo državna religija, nakon silnog progona prve crkve, ali i prije toga imamo fragmente jevanđelja još iz prvog stoljeća i preko 5.000 grčkih manuskripta Novog Zavjeta. Zašto bi vjerovali nekome ko negira sve ove istorijske dokaze, a nije svjedočio i upoznao Isusa, a ne svjedocima koji su ga lično upoznali i nisu imali motiv da lažu ni nikakvu korist osim ljubavi prema Isusu i on prema njima – da prenesu radosnu vijest o njemu??
