Zašto naši mladi postaju najbolji naučnici u svijetu, ali ne mogu u svojoj domovini? Pitaju se mnogi kojima je stalo do Bosne i Hercegovine. Danilo Prtvar, koji je jedan period svog života proveo u Brčkom, osnovne studije završio u Sarajevu, trenutno radi kao doktorski istraživač u Njemačkom centru za neurodegenerativne bolesti (DZNE, Minhen), vodećem naučnom institutu u Evropi.
Danilo Prtvar za Plural govori o svojoj uspješnoj naučno-istraživačkoj karijeri, iznoseći mišljenje o stanju u oblastima nauke i obrazovanja u Bosni i Hercegovini.
Dok se Vaš put i istraživanje odvijaju u Minhenu, imate želju da doprinesete i promovišete svoju državu Bosnu i Hercegovinu, stoga ste odlučili da se prijavite na ovogodišnje 3MT takmičenje koje organizuje Bosnia & Herzegovina Futures Foundation. Cilj je objasniti svoje istraživanje u samo tri minute „ne-naučnoj“ publici i pokazati svijetu i svojoj državi na čemu radite. Trenutno ste otkrili nešto potpuno novo u Alzheimerovoj bolesti, možete li nam otkriti više detalja o tome?
Vjerujem da je ključno dijeliti naučna otkrića sa svima, ne samo sa naučnicima, pa sam se prijavio na ovo takmičenje kako bih objasnio naš rad na način koji svi mogu razumjeti. Ukratko, oko 50 miliona ljudi širom svijeta ima Alzheimerovu bolest, koja najčešće počinje kod osoba starijih od 65 godina, iako do 10% slučajeva počinje ranije. To je neurodegenerativna bolest koja uzrokuje 60-70% slučajeva demencije, s ranim simptomima poput gubitka pamćenja. Bolest je povezana s nakupljanjem beta amiloidnih plakova u mozgu koje mikroglije, naši branitelji mozga, ne mogu očistiti. Moj tim je želio razumjeti zašto se to događa i proučavao je T ćelije, drugi tip imunih ćelija koje su često zanemarene u istraživanjima mozga. Otkrili smo da T ćelije pogoršavaju bolest tako što mijenjaju aktivnost mikroglija koje onda ne čiste plakove nego primaju destruktivnu ulogu i oštećuju mijelin koji štiti neurone. Ovo je jedno ogromno otkriće koje je prihvaćeno i biće objavljeno u najpoznatijem naučnom časopisu Nature Neuroscience.
Koje su oblasti u fokusu Vašeg naučno-istraživačkog rada, planovi i ciljevi u budućnosti?
Moj trenutni naučno-istraživački rad fokusira se na neurodegenerativne bolesti, posebno Alzheimerovu bolest. Proučavam ulogu imunoloških ćelija, poput T ćelija i mikroglija, u progresiji ovih bolesti.
U budućnosti planiram nastaviti dosadašnje istraživanje, te završiti započetu doktorsku disertaciju na ovu temu, ali i proširiti istraživanje na druge vrste demencije i neurodegenerativnih bolesti. Osim Alzheimera, trenutno sam se posvetio i istraživanju jedne druge bolesti zvane Niemann-Pick tip C (NPC1) koja je rijetka, progresivna, i smrtonosna genetska bolest izazvana nakupljanjem lipida u ćelijama mozga što dovodi do oštećenja i smrti nervnih ćelija. Namjeravam koristiti napredne molekularne metode kako bih bolje razumio mehanizme bolesti.
Moj glavni cilj je otkriti nove terapijske pristupe koji mogu usporiti ili zaustaviti progresiju neurodegenerativnih bolesti. Također se nadam da ću doprinijeti širem razumijevanju ovih bolesti kako bih pomogao u razvoju učinkovitijih tretmana i unapređenju kvalitete života pacijenata.
Nakon završetka Gimnazije „Vaso Pelagić“ u Brčkom, svoj obrazovni put nastavili ste u Sarajevu, a zatim u Austriji i Njemačkoj. Kakve uspomene nosite iz tinejdžerskih dana i života u BiH, te koliko je na Vas utjecalo studiranje u inostranstvu?
Iz tinejdžerskih dana nosim divne uspomene na Brčko i jedan divan period života. Najviše pamtim tu multietničnost koja predstavlja Brčko kao jedan divan i poseban grad, koji je jedinstven jer okuplja i prihvata sve narode i narodnosti te nas uči da poštujemo tuđe vrijednosti. Ovo je bio jedan od bitnih faktora koji su doprinijeli lakšoj integraciji u inostranstvu. Drugi faktor koji je uticao na moju dalju edukaciju je ta konstantna „borba“ kojoj su mladi, tako i ja, izloženi u Bosni i Hercegovini. Stalno nas uče da se moramo boriti za uspjeh, za poziciju, za bolje sutra i to je naravno pozitivna stvar. Ono što nije pozitivno je da to u našoj zemlji nije dovoljno, jer u Bosni ne samo da moraš biti dobar, ti moraš biti najbolji, a uz to i poznavati mnoge ljude da bi nešto uspio. Time se gubi kvalitet, a povećava kvantitet, pa slobodno mogu reći, kvantitet neznanja. To je i razlog zbog koga sam odlučio napustiti svoju zemlju. Studiranje u inostranstvu mi nije tako teško palo jer sam već u Bosni naučio kako da se borim i analiziram, što se ovamo jako mnogo cijeni. Kada prođete taj nivo akademske i „društvene“ edukacije kod nas, svaki dalji nastavak obrazovanja je samo usavršavanje i slobodno mogu reći, uživanje, ako se bavite onim čime volite. Studiranje u inostranstvu mi je pokazalo da se ovdje cijene znanje, rad i trud, gdje na osnovu svojih kvaliteta dobijate priznanja. Naravno ovdje (kada govorimo o Austriji i Njemačkoj) su mnogo bolji uslovi za edukaciju i usavršavanje jer na fakultetima učite od najboljih svjetskih naučnika i predavača, te u kombinaciji sa najsavremenijom tehnologijom i praktičnim radom dobijate jedan čitav paket. Sa njim su vam sva vrata otvorena za nastavak karijere.
Imate bogato naučno-akademsko iskustvo kroz koje ste stekli brojne vještine i priznanja. Najbitniji segmenti Vaše dosadašnje karijere?
Kroz karijeru sam najviše ponosan na svoje dosadašnje naučno iskustvo koje sam stekao radeći na najboljim evropskim naučnim institucijama poput Centogena u Rostocku, gdje sam počeo formirati svoju karijeru, zatim Univerzitetske Klinike u Vircburgu, što me je na kraju dovelo do mjesta gdje sam sada, vodećem naučnom institutu u Evropi, Njemačkom Centru Za Neurodegenerativne Bolesti (DZNE-u). Također bitnim segmentima smatram i svoje obrazovanje koje je krenulo na PMF-u u Sarajevu, a nastavilo se na UNI Wien-u u Beču, Julian-Maximilians-Univerzitetu u Vircburgu (JMU) i sada se nastavlja na Ludvig-Maksimilians-Univerzitetu u Minhenu (LMU). Biti dio ovakvih institucija me je oblikovalo kao naučnika i dovelo do toga da budem dio njemačke asocijacije kao što je Elitna Mreža Bavarije koja okuplja najbolje mlade naučnike ne samo u ovoj regiji, nego u čitavoj državi. Kao član ove mreže sam dobio priznanje od ministra kulture u Njemačkoj, Marcusa Bluma za moja dostignuća u translacionoj neurologiji, kao i za doprinos unaprjeđenju Bavarije kao regije. Od ostalih bitnih segmenata bih izdvojio učešće na eminentnim svjetskim konferencijama poput ADPD-a u Švedskoj, EMBO konferencije u Đenovi i CURE-ND konferencije u Bonu. Također sam ponosan na to što sam dio komiteta SPP2395 organizacije koja se bavi proučavanjem uloge mikroglija u bolesti i zdravlju, te u okviru koje sam organizovao naučni simpozijum u Jeni prošle godine, te u Braunschweig-u ove godine.
Od ostalih bitnih segmenata bih izdvojio i to da sam odabran da budem glavni predstavnik doktoranata DZNE-a, postavši tako već sada jako bitan faktor u kreiranju statusa drugih mladih naučnika na ovom institutu. Ove godine sam sa svojim kolegama uspio organizovati prvi PostDoc i PhD simpozijum, koji će biti održan u oktobru mjesecu u Magdeburgu.
Za kraj, kako bih završio kada ne bih spomenuo i ispunjenje dječačkog sna, a to je publikacija u najvećem svjetskom časopisu, Nature Neuroscience.
Vaše mišljenje o stanju u oblastima nauke i obrazovanja u Bosni i Hercegovini, te šta je potrebno promijeniti?
Osnovna stvar koja se mora promijeniti u BiH je status biologa-naučnika na tržištu rada. Gorući problem u Bosni i Hercegovini je taj da kada završite Prirodno-matematički fakultet, odsjek Biologija, smjer Genetika i dobijete zvanje bachelora biologije-genetike, tokom odlaska na zavod za zapošljavanje, oni ne mogu da vas uvedu u sistem jer vaša struka tamo ne postoji. Radi toga su mnogi naučnici u startu degradirani jer ih je moguće samo upisati kao nastavnike biologije, što mi naravno nismo. Ovo je ogroman problem u BiH o kome se ne priča. Prilikom prijave na određene konkurse u BiH, obično kažu da ste prekvalifikovani ili da to što ste vi studirali jednostavno ne postoji u Bosni i Hercegovini. Radi toga mladi odlaze u inostranstvo i tamo pronalaze pozicije u najvećim svjetskim istraživačkim centrima jer je znanje genetičara ili biohemičara traženo svuda u svijetu. Naučnici i naučna istraživanja su osnov svega što je danas poznato u medicini i drugim sferama nauke, a jedino kod nas skoro pa ne postoje. Moje mišljenje je da kada Bosna ovo reguliše, otvori naučne centre i institute za istraživanje, te omogući biolozima/naučnicima rad u zdravstvenim institucijama, unaprijediće se kako ekonomski, tako i društveni status Bosne i Hercegovine. Jer nama ne manjka kvaliteta, fali nam resursa. Zašto naši mladi postaju najbolji naučnici u svijetu, ali ne mogu u svojoj domovini? Drugi gorući problem je nepotizam, koji je rasprostranjen uveliko kod nas, počevši od fakulteta, pa do zapošljavanja. To je ono što boli mlade i edukovane ljude, te se trude da pobjegnu u sredinu gdje toga nema. Ovo se u BiH mora promijeniti.
Na koji način ćete u nastavku svoje karijere pomagati BiH i kako biste savjetovali mlade ljude u našoj zemlji koji žele krenuti Vašim putem?
Osnovno što želim da uradim je da nastavim svoje dosadašnje naučno istraživanje, kako bih napravio ime u svijetu nauke, čiji glas će postati bitan za donošenje različitih odluka. Na taj način će se otvoriti mnogi putevi kroz razne kolaboracije i konferencije, gdje ću na sve načine pokušati da promovišem svoju zemlju i prikažem naše talente u najboljem svjetlu. Jedan od glavnih ciljeva je uspostaviti kolaboracije sa najvećim svjetskim centrima i udružiti se sa mnogobrojnim naučnim asocijacijama koje će omogućiti razmjene studenata, odlaske i učenja na najboljim istraživačkim centrima, a sve sa ciljem povratka u Bosnu i Hercegovinu i donošenja znanja kući. Naravno ovo sve zavisi od situacije koja trenutno vlada i da li će se gore navedeni problemi popraviti ili ne. Mlade bih savjetovao da vjeruju u sebe i rekao da se svaki trud i učenje na kraju uvijek isplati. Sve u životu može da ode i dođe, ali ono što ostaje je znanje. To vam niko ne može uzeti. Savjetovao bih mlade da ako imaju san, slobodno pokušaju da ga ostvare, bilo to u našoj zemlji ili negdje u inostranstvu i da ne slušaju ono naše klasično „ma šta ćeš ti“. Upornost uz trud je ono što će vas usmjeriti ka pravom putu.
Pratite nas na društvenim mrežama:
