Druga večer Internacionalnih teatarskih susreta u Brčkom donijela je izvedbu predstave „Narodni poslanik“ u režiji Egona Savina i ansambla Makedonskog narodnog teatra, djela neprolazne duhovitosti i oštrine čuvenog Branislava Nušića. Publika je s mnogo pažnje i smijeha pratila ovu klasičnu komediju koja, i više od jednog stoljeća kasnije, zadržava svu svoju svježinu i aktuelnost.
Nakon predstave razgovarali smo sa Šenaj Mandak, asistentkinjom režije u ansamblu Makedonskog narodnog teatra. U otvorenom razgovoru, Šenaj govori o procesu rada, saradnji s rediteljem i glumcima, o slojevitosti Nušićevog teksta, ali i o tome kako komedija, kad je istinski proživljena na sceni, postaje ogledalo stvarnosti.
- Ovdje se radi o prvoj komediji koju je Branislav Nušić napisao, u periodu s kraja 19. stoljeća. Šta vas je podstaklo ili inspirisalo da radite upravo ovaj komad i koja je njegova poveznica s današnjim vremenom?
Mandak: Ja mislim da je to sad isto toliko aktuelno i kod nas i na celom Balkanu. Ovaj tekst je i dalje živ, i mislim da je bitno da se ta priča ponovo ispriča, zato što se još uvek sve to dešava. I to na ovakav način, kroz komediju koju svi razumeju.
- Kako ste pristupili ovoj adaptaciji? S obzirom na to da ste asistentkinja režije i da ste blisko sarađivali s rediteljem, na šta ste posebno obratili pažnju, posebno imajući u vidu vremenski odmak od više od jednog stoljeća?
Mandak: Da se ne izgubi ono što je aktuelno i danas, da donesemo ovaj komad do današnjeg vremena i da izvučemo ono što publika danas može da razume i poveže sa sobom.
- Kakve su bile reakcije publike na različitim mjestima? Da li primjećujete razlike među generacijama gledalaca?
Mandak: Dolaze i različite generacije, od najmlađih do najstarijih, i svi imaju sličnu reakciju. Smeju se na ista mesta i mislim da svi razumeju. To je mnogo lepo, što kod nas na predstavu dolaze sve generacije i svi je gledaju sa jednakim interesovanjem.
- Da, čak i onima koji možda ne razumiju vaš jezik u potpunosti, jasno je o čemu se radi. Šta je, po Vašem mišljenju, moglo da se sačuva u svom izvornom obliku, a šta je, s druge strane, doživjelo određenu modernizaciju u duhu vremena u kojem živimo?
Mandak: Modernije gledanje nove generacije. Možda taj lik je najmoderniji u tom pravcu, zato što pripada novoj generaciji u predstavi. Mislim da je to taj balans između starog i novog.
- Na ovoj predstavi ste blisko sarađivali sa glavnim rediteljem. Kakvo je bilo iskustvo rada sa Egonom Savinom i glumačkim ansamblom Makedonskog narodnog teatra?
Mandak: Meni je bila ogromna čast da radim sa Egonom Savinom, zato što mislim da je jedan od najvažnijih reditelja na Balkanu. Bilo je divno videti kako jedan ovakav tekst može da bude toliko duhovit i aktuelan, i kako se može napraviti adaptacija koja zadržava duh komedije. Od njega sam naučila kako se komedija ne igra, nego se živi na sceni. Mora da se doživi, da bi izašla prava komedija.
- Je li komedija Vaš omiljeni žanr u teatru? U čemu biste voljeli da se oprobate u budućnosti?
Mandak: Upravo sam radila predstavu „Draga Jelena Sergejevna“ Ljudmile Razumovske kao svoj magistarski rad, i mislim da mi je iskustvo sa „Narodnim poslanikom“ mnogo pomoglo u tom procesu. Volim kada se u predstavi mogu spojiti i komedija i ozbiljne teme.
- I za kraj, kako vidite sebe u narednim godinama?
Mandak: U narednim godinama vidim sebe u pozorištu. Volela bih da se razvijam dalje, trenutno više radim na alternativnoj sceni, ali želela bih da se više posvetim pozorištu, u Makedoniji, regionu i, nadam se, Evropi.
Razgovor sa Šenaj Mandak otkriva koliko je „Narodni poslanik“ i danas živ komad, a kroz njene riječi osjeća se i velika ljubav prema teatru, komediji i zajedničkom stvaranju na sceni. Makedonski narodni teatar ovim komadom ne samo da oživljava Nušićev duh, već i podsjeća koliko su ljudske slabosti, ali i radosti, vječna tema pozorišta.
