Skeptici i kritičari Isusovog raspeća i vaskrsenja smatraju da ne možemo pronaći apsolutan dokaz da se to 100 % dogodilo. Ne možemo ni 100 % znati da je generalno bilo kakvo vaskrsenje moguće, ni vaskrsenje ljudi a ni životinja.
Ljudska sumnja je pozitivna zdrava stvar ako čovjek želi da sazna istinu pa je oprezan dok je traži, ali je nezdrava ako je pretjerana sumnja u sve. Nezdrava je i ako mu sumnja služi kao opravdanje da odbaci istinu i kada pronađe dokaz za nešto u šta ranije nije vjerovao.
Ali da je potreban dokaz koji je savršeno 100 % pouzdan da bi vjerovali u nešto? Mi vjerujemo u dosta toga a da nismo na prvu 100 % sigurni, ali kasnije saznamo da je to zaista tačno. U početku je to mali procenat, nismo sigurni možda ni 50 %, ali kasnije dokažemo da je to prosto tačno 100 %. Ne bi znali kasnije da ranije nismo povjerovali, pouzdali se u to i rizikovali. Primjer za to je recimo neki dobar lijek, ili sok. Kada uzimamo lijek mi ne možemo biti 100 % sigurni da to nije možda neki otrov ubačen greškom, je l’ tako? Ali kada preživimo i bude sve okej, onda 100 % znamo da tu nije postojao otrov. Da je bio smrtonosni otrov umrli bi 100 %, ali ovako smo preživjeli i 100 % je okej. Da se nismo pouzdali/povjerovali ne bi znali istinu. Apsolutan dokaz postoji tek nakon rizika ako se ispostavi da je nešto zaista tačno. Kada kupimo recimo sok, možda se otrujemo, takođe nismo sigurni, nemamo apsolutan dokaz, ali kada kasnije bude sve okej, ne boli nas stomak, e tek onda znamo da je sigurno pouzdan sok. Isto važi i za ljudske odnose. Svako od nas ima dragu osobu koju voli i kojoj vjeruje. Mi biramo da vjerujemo toj osobi, rizikujemo, nismo baš sigurni, a kasnije se kroz život pojave dokazi za to da i oni nas vole, ali prije toga postotak nije bio ni blizu te cifre.
Zašto onda kritičari/skeptici koji kažu da je Isusovo vaskrsenje izmišljen istorijski događaj traže apsolutan 100 % dokaz za to kada i sami vjeruju u dosta toga gdje im nije potrebna potvrda apsolutnog dokaza koji iznosi čuvenih 100 % ? Zašto traže dokaz koji je 100 % pouzdan, a u toliko toga su povjerovali, a kasnije se tek ispostavilo da je tačno, a ne bi znali da nisu imali povjerenja u to? Kako bi izgledao taj idealan dokaz za vaskrsenje koji bi vas uvjerio da se to dogodilo? Neko će reći: pa nisam bio tamo kao svjedok pa ne mogu provjeriti i znati. Okej, slažemo se da je važno biti svjedok kada su istorijski događaji u pitanju. Ali mi imamo svjedoke iz tog perioda, 500 njih koji su bili živi i prenosili su tu priču dalje. Istovremeno su vidjeli Isusa da je vaskrsnuo, 500 njih. Rimljani su optužili apostole da su ukrali Isusovo tijelo poslije raspeća i smrti da izmisle tu priču, jer je grob bio prazan, ali kasnije su ih pustili jer su vidjeli da tijelo nije kod njih. A znaju da su ga ubili i sahranili. Imali su najopasnije čuvare ispred grobnice. Njegovo tijelo nikada nisu našli, a ranije je cijeli grad živih svjedoka Rimljana, Grka i Jevreja potvrdio da je ta osoba postojala i razapeta je na krst. Imamo više svjedoka i istorijskih dokaza za Isusovo postojanje nego za Cezara, a u Cezarovo postojanje niko od istoričara ne sumnja. Isusovu smrt su potvrdili i njegovi prijatelji i neprijatelji koji se međusobno ne slažu, a kritičari Isusa tijelo nisu mogli pronaći da obore hrišćanstvo. Jer hrišćanstvo se bazira na istorijskom događaju, a ne na religijskoj dogmi čovjeka. Ako neko pronađe Isusovo tijelo cijelo hrišćanstvo je laž, ali niko to nije uspio oboriti, ni raspeće ni vaskrsenje, a to je cijeli temelj hrišćanstva – božanska i ljudska osoba HRIST, a ne ljudi koji ga slijede sa vrlinama i manama. Hrist je centralna figura hrišćanstva i istorijski događaji koji su se njemu desili.
Znači nisu problem dokazi za vas koji ste skeptični, nego nešto drugo. Šta?
Nisi bio na mnogim mjestima kao svjedok, nisi bio ni u fabrici kada se mućkao tvoj lijek, ili sok, ali vjeruješ svjedocima koji su pravili taj proizvod da ti nisu ubacili neki otrov unutra. Zašto ti je onda važno da budeš prisutan kada se vaskrsenje dogodilo? Logično da nisi bio prisutan, ali postoje svjedoci koji jesu.
E sad će neko reći: kako da znamo da nisu lagali ti svjedoci Isusa da izvuku neku ličnu korist? Okej, dobro je pitanje. ‘Ajde da odgovorimo i na to. Ljudi lažu kada imaju ličnu korist, to je tačno. ‘Ajde da vidimo ko je od svjedoka, prvenstveno apostola, mogao da ima neku korist od smrti Isusa. Kriminalistika kao nauka smrt Isusa Hrista tretira kao hladni slučaj ubistva. Detektivi koji su riješili na stotine hladnih slučajeva ubistava smatraju da postoje samo tri glavna motiva za laganje kod teških krivičnih djela poput ubistva, ili od laganja gdje imaš koristi zbog tog ubistva. Ta tri motiva su žene, novac i moć. Da li apostoli imali novac? Ne, umrli su u siromaštvu i većina ljudi ih je progonila zbog svjedočenja o Isusu. Da li su apostoli imali mnogo žena kao neki alfa mužjaci? Ne, nemamo takve istorijske podatke, jer su bili proganjani i od žena, ne samo od muškaraca. Da li su apostoli imali moć u društvu? Apsolutno ne. Rimsko carstvo je mnogo kasnije prihvatilo hrišćanstvo kao državnu religiju, ali u početku proganjali su sve svjedoke Isusovog lika i djela. Proganjali su ih najviše njihovi Jevreji, pa tek onda Rimljani. Rimljani su ih proganjali jer su mnogi Rimljani prestali vjerovati u paganske idole i počeli slijediti Isusa, što je pobuna u Rimu, a Jevreji su ih proganjali jer su apostoli počeli da slijede osobu koja je napravila totalnu revoluciju koja se nije svidjela Jevrejima. Zamislite da Jevrejima u to doba koji su u ratu sa Rimljanima Isus govori: volite svoje neprijatelje, a ne samo prijatelje, i molite se za one koji vas progone. Isusova revolucija ljubavi je bila šokantna. Takav mesija se nije svidio većini Jevreja i mada je ispunio sva njihova proročanstva iz Starog Zavjeta. Optužili su apostole da su izdajnici Jevreja gdje donose neku novu religiju/filozofiju. Nisu shvatili Boga ljubavi ispred nosa. Bog se utjelovio u čovjeku da pokaže nama kakvi ljudi da budemo i kako da se volimo. Umjesto da to shvate, optužili su Isusa za bogohuljenje, da se pravi Bogom, a čovjek je. Apostoli su bili odbačeni od većine svog naroda, a nisu imali nikakvu korist od tog svjedočenja? Zašto bi to uradili? Zašto bi lagao ako i sam znaš da je to laž, pogotovo kada su bili uhapšeni, ali očito nisu lagali jer su vjerovali Isusu, upoznali ga lično i voljeli ga i znali su da govori istinu i to zapisali o njemu kao svjedoci.
Apostoli nisu imali motiv da izmisle priču na svoju štetu jer su bili proganjani, ubijani, izgubili su novac, bližnje, proganjani od drugih naroda, kao i od svog. I kada su ih pritisli vladari i pohapsili i tražili da priznaju da je to laž, oni su i dalje negirali tvrdeći da je to istina što su vidjeli. Većina je ubijena. To nema smisla, jer ljudi kada tvrde da su svjedoci nečega lažu samo kada imaju nešto od toga. Kada te pritisnu propjevaš kao ptica ako i ti znaš da si lažov, a nemaš koristi od toga, a uhvaćen si i smrt ti prijeti. Neki ljudi će umrijeti za laž za koju misle i vjeruju da je istina, a nisu bili svjedoci (jer su prevareni ili jer su fanatici) ali niko neće umrijeti za laž za koju i oni znaju da je laž (jer nisu prevareni) jer su bili tu prisutni kao svjedoci. Pored toga, kada pisac izmisli neki tekst on piše sve najbolje o sebi, hvalospjeve. Apostoli su pisali o svim svojim greškama. U početku nisu vjerovali Isusu, uplašili su se, razbježali su se, a kasnije prvi svjedoci vaskrsenja nisu bili uopšte oni, nego žene. Žene su rekle da je grob prazan, apostoli su bili skeptični, a tek su poslije i oni se uvjerili kada su ga vidjeli. Zašto bi izmislio takvu priču gdje ispadneš sumnjičav prema Isusu, a toliko toga ste prošli zajedno i još ti prvi svjedoci žene, a u to vrijeme žene nisu bili pouzdani svjedoci? Sad će neko reći: pa sveštenici su isto nešto dodavali u Bibliju. Ali zašto bi to uradili kada dosta teksta kritikuje njihove greške? Napisali bi sve najbolje o sveštenicima i hvalili sebe da su oni odabrali tekst, a ne svjedoci koji su lično upoznali Isusa.
Pored svega navedenog, imamo i naučne dokaze biološkog vaskrsenja u prirodi. O tome su pričali pojedini genetičari i biolozi.
Fenomen gusjenice koja umire i vaskrsava u leptira. Tako da dokazi postoje, ali tek kada povjeruješ pronaći ćeš apsolutne dokaze. Šta hoćeš kao apsolut, da te Bog svaki dan smara i bude dosadan? Pa poštuje tvoju slobodnu volju. Bog je došao u tijelu kao siromah, kao ponizni sluga iz ljubavi prema ljudima, nije se puno isticao i čeka da vidi ko će ga voljeti i kada nema interes od njega. Mogao je doći kao poznata ličnost, kao bogataš sa anđelima u slavi da ga svi vide, ali onda bi mu mnogi služili iz interesa, ili iz straha. On hoće da mu vjeruješ iz ljubavi. Došao je kao spasitelj, a ne kao diktator.
Da su svjedoci apostoli, kao i Isus željeli lažirati cijelu stvar, prvi problem bi bio roditi se tačne godine, u tačnom gradu i plemenu – ali recimo da je u tome uspio. Mogao bi pogoditi i vrstu posla, pa i godinu u kojoj bi započeo svoje javno djelovanje. Mogao bi zamoliti svojeg prijatelja da ga izda – iako bi bilo malo teže znati da će za to dobiti tačno 30 srebrenika. Ali šta je s tačnim danom Njegove smrti? Hmm, mogao bi počiniti samoubistvo, ali to bi narušilo sliku o njemu. Ne bi bilo teško natjerati lokalnu rimsku vlast da te ubiju – samo se loše ponašaj – ali zar bi te ubili na dan koji ti izabereš? (‘Ne, srijeda mi baš ne odgovara. Možete li me ubiti u petak?’ – Moš’ mislit'…) A možda bi mogao izabrati način na koji ćeš umrijeti? (‘Ne, ne, odmakni taj mač, vojniče! Za mene jedno razapinjanje, molim.’) Prorok iz Starog Zavjeta je predvidio da će Mesiji probosti bok, ali da mu nijedna kost neće biti slomljena. (‘A sada, vojnici, probodite mi kuk… Ne, ne trbuh, idiote! I pazite na kosti, ljudi, pazite kosti!’) Pomisao na sve to je smiješna. To bi bilo jednostavno preteško. I na kraju, što bi uopšte time dobio? Za 48 proročanstava, mogućnost podudaranja igrom slučaja, bila bi 1 prema 10 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000. Neki istraživači kažu da se radi o čak 332 proročanstva, što bi bilo 1 prema 10 000… ma zaboravi! Nemojmo trošiti riječi.
Za kraj ću objasniti još jedan prigovor na tvrdnju – Isus je bio prevarant i sve je izmislio za svoju korist. Zašto bi Isus poduzeo takvu obmanu, kada nije imao motiv za to? Za novac? Ali Isus je većinu svog novca dao siromašnima i živio je vrlo skromno. Za moć? Nije dopustio da ga narod proglasi carem kada su to htjeli i izabrao je radije da umre nego da započne pobunjenički rat. Za popularnost? Teško, jer Isusovi neprijatelji su bili brojniji od prijatelja zato što je govorio istinu. Znao je da će ga to dovesti do smrti. Dakle, za sebe nije dobio ništa. Ako je bio dovoljno pametan da poduzme takvu prevaru, zašto bi to učinio bez razloga? No, da li je Isusu bilo stvarno moguće tako lažirati svoj život? Kako bi uvjerio ljude da je Mesija, morao bi ispuniti desetine detaljnih proročanstava. Evo samo nekoliko njih… Doći će prije nego što zadnji od judejskih careva izgubi moć (1. knjiga Mojsijeva 49:10 – napisano oko 1500. g. pr. Hr.). Rim je konačno zauzeo Jerusalim 70. godine. Svoje javno djelovanje će započeti 483. godine nakon početka ponovne izgradnje Jerusalima – napisao Danilo 600 godina prije nego što je Isus to javno djelovanje počeo (Danilo 9:25). Ponovna izgradnja je počela 457. pr. Hr. Prilikom Njegove smrti, dlanovi i stopala će mu biti probijena – napisao David oko 1000. g. pr. Hr. – iako razapinjanje u Izraelu nije bilo poznato sve do 165. g. pr. Hr. (Psalam 22:16). Rodiće se u Vitlejemu i pripadaće Judinom plemenu (Mihej 5:2; 1. knjiga Mojsijeva 49,10). Tako da, prijatelju, nemoj mi govoriti da nema dokaza. Isus je rekao da mnogi neće vjerovati i da mrtvi ustaju, tako da nije do dokaza. Nešto drugo te zaustavlja u tome, a ti znaš vjerovatno i šta. Istina ti se vjerovatno ne dopada, a ne zato što nema dokaza za nju. Ali biblijski Isus nikoga ne tjera na silu da ga prihvati, jer te previše voli i poštuje tvoj slobodan izbor. Dok se gušimo na brodu smrti, on je onaj drugi brod za spasavanje koji dolazi, ali neće to uraditi silom bez nas.
