Prije nekoliko mjeseci predavao sam u Fondu zdravstvenog osiguranja zahtjev za refundaciju troškova prevoza nastalih usljed korištenja ljekarskih usluga izvan Brčkog. Na moje veliko iznenađenje, na šalteru su tražili da priložim kopiju zdravstvene knjižice. Da, dobro ste pročitali, institucija koja mi je izdala dokument tražila je da isti kopiram i priložim. U nevjerici, rekao sam da ću provjeriti zakone i pravilnike koji regulišu tu oblast i da ću se vratiti sutradan.

    U međuvremenu, otišao sam da predam zahtjev za povrat poreza. Istina, nisam dugo čekao, ali mi je bilo nejasno zašto sam morao da dođem u Poresku upravu da bih izdiktirao svoje ime, matični broj i broj bankovne kartice. Kasnije sam saznao da je elektronski sistem podnošenja zahtjeva za povrat poreza uveden prije par godina, ali s obzirom da nije bio kompatibilan sa ostatkom sistema, ugašen je. Tako da, pare za njegovu izradu su bačene u vjetar.

    Došavši kući, provjerio sam propise o zdravstvenom osiguranju. Moje sumnje bile su potvrđene – osim logičkog, zaposleni u Fondu nisu imali ni zakonsko utemeljenje da od osiguranika traže kopiju knjižice. Naoružan tim informacijama, sutradan sam se vratio u Fond i zamolio za sastanak sa nekim iz pravne službe. Pravnica je izašla u hodnik i objasnila mi je da su oni donijeli uputstvo ili instrukciju u kojoj stoji da se knjižica mora kopirati. Na moje objašnjenje da su time izašli iz okvira svoje nadležnosti, jer ne mogu aktom manje pravne snage mijenjati onaj veće, slegnula je ramenima. Uglavnom, predao sam zahtjev bez kopije knjižice.

    Nakon petljanja sa „fondovcima“ pošao sam u Puteve da produžim godišnji parking. Otprije sam znao da treba da predam i potvrdu o prebivalištu, pa sam istu prethodno izvadio u CIPS-u. Krećući se ka Putevima, zapitao sam se zašto oni službeno ne traže potvrdu od CIPS-a, nego ja i hiljade drugih treba da trošimo vrijeme sebi i zaposlenima koji izdaju pomenutu potvrdu. Međutim, kako mi je bilo dosta raspravljanja za taj dan, ćutke sam predao traženi dokument i otišao što dalje od brčanskih javnih institucija.

    U ovom dijelu teksta bi trebalo da pametujem kako ne valja što brčanske institucije još nisu otkrile elektronsko poslovanje, ali čemu? Konkretni problemi čije bi rješavanje poboljšalo javne usluge i život građana i privrednika nikog ne interesuju. Tako da, odustajem i od toga.

    Što se tiče refundacije troškova putovanja, Fond ih je isplatio i bez famozne kopije zdravstvene knjižice. Osjećao sam se dobro.

    Saradnik portala Plural.ba, kolumnista s fokusom na kritiku negativnih društvenih pojava. Aktivista u nekoliko nevladinih organizacija, po struci dipl. ekonomista (bivši dugogodišnji zaposlenik Direkcije za finansije Brčko distrikta BiH). Zaljubljenik u kvizove (učesnik/organizator) i autor dvije knjige beletristike.

    Leave A Reply