Autor: Bojan Bošković

Neka Brčko, koje se nalazi na podjednakoj udaljenosti od tri glavna grada – Sarajeva, Beograda i Zagreba, postane mjesto susreta. Sasvim dovoljno.

Institucija koja mi je izdala dokument tražila je da isti kopiram i priložim. U nevjerici, rekao sam da ću provjeriti zakone i pravilnike koji regulišu tu oblast i da ću se vratiti sutradan…

Ne, zaista nisam sarkastičan. I drugi gradovi to rade. Logika je da ako nemate gdje ostaviti automobil, onda ga nećete ni kupiti.

Iako sam ovaj tekst naslovio „Prosjački mentalitet“, nisam siguran da u tome leži objašnjenje ove pojave. Bojim se da je u pitanju samo neosjetljivost i gramzivost.

Ne gajim iluzije da će ovaj tekst svima koji imaju negativno mišljenje o civilnom sektoru otvoriti oči, ali se nadam da će zastati prije nego što sva udruženja smjeste u isti koš, odnosno zaključe da grad nema nikakve koristi od njih.

Jedan dan volontiranja može biti dovoljan da se sve gradske klupe očiste i prefarbaju, čime bi se znatno poboljšao izgled i funkcionalnost javnih prostora.

Državni fakulteti na našim prostorima moraju da omoguće studiranje na daljinu ako žele da učestvuju u stvaranju obrazovanijeg društva i ukoliko nastoje da prate svjetske trendove.

U mnogim zgradama, prevashodno onima „starije gradnje“, mnoštvo je neiskorištenih, praktično napuštenih stanova. U isto vrijeme potražnja za nekretninama ne jenjava. Nove stanove često kupuju ljudi koji ne žive u Brčkom…

Kažu da u Brčkom ima trideset hiljada domaćinstava, dakle JP Komunalno mora da dostavi 90.000 računa mjesečno, a koje potrošači treba da plate.

Kada vi ili kolega odete na godišnji odmor, da li vaš gazda uzme da radi vaš posao? Ili taj posao bude raspoređen na preostale radnike?