Slučaj JP „Komunalno Brčko“ d.o.o. ponovo otvara ključna pitanja o stvarnoj efikasnosti sistema zaštite uzbunjivača u Brčko distriktu BiH. Ono što je započelo kao interna borba za radna prava i odbranu od profesionalne diskriminacije radnika s dugogodišnjim stažom, pretvorilo se u složenu hronologiju prijava o sistemskoj korupciji, pronevjerama javnog novca i institucionalnom zataškavanju.
Slaviša Đukić, referent za planiranje uređenja javnih površina u ovom preduzeću i jedan od rijetkih pojedinaca sa zvaničnim statusom zaštićenog uzbunjivača dodijeljenim od strane Kancelarije za prevenciju korupcije, odlučio je javno progovoriti. Njegove prijave, upućene Kancelariji za prevenciju korupcije, Tužilaštvu BD BiH i samoj Skupštini, ne govore samo o navodnom otuđenju novca iz blagajne putem storniranja računa, već i o preusmjeravanju strogo namjenskih projektnih sredstava za održavanje tekuće likvidnosti preduzeća i isplatu plata.
Posebno zabrinjavajući segment ove priče jesu konkretni materijalni dokazi u vidu SMS prepiski koji ukazuju na to da je menadžment preduzeća – umjesto zakonskog procesuiranja – navodno ucjenjivao izvršioce kako bi se novac vratio bez učešća pravosudnih organa. Da stvar bude gora, Đukić se suočio sa sabotažom u samom sistemu protokola preduzeća, gdje je njegova strogo povjerljiva elektronska pošta upućena Upravnom odboru presretnuta i preusmjerena u kabinet direktora – upravo onog lica koje je prijavljeno za zataškavanje kriminala.
U nastavku donosimo ekskluzivni intervju sa Slavišom Đukićem o pritiscima sa kojima se suočava, dokazima koje posjeduje i potpunom slomu socijalnog dijaloga i transparentnosti unutar jednog od ključnih javnih preduzeća u Brčkom.
- Gospodine Đukiću, Vi ste jedan od svega šest pojedinaca u Brčko distriktu kojima je Kancelarija za prevenciju korupcije dodijelila zvaničan status uzbunjivača. Šta ovaj status za Vas znači u teoriji, a šta on zapravo predstavlja u praksi unutar JP „Komunalno Brčko“ kada se suočite sa svakodnevnim radnim okruženjem?
Đukić: Prvo želim da se zahvalim Vama, Adise, na kontinuiranoj podršci. U vremenu kada je rijetko koji medij pisao o korupciji, a ni sada situacija nije bolja, Vi ste prije šest godina imali hrabrosti da pružite medijsku podršku. Ta podrška je od ogromnog značaja. Ona je, doslovno, štit od odmazde i od eventualne još veće diskriminacije od ove koju trenutno trpim.
Zvaničan status zviždača u teoriji znači mnogo, ali u praksi tek djelimično. Glavni problem leži u samom nedostatku izvršnih ovlaštenja Kancelarije za prevenciju korupcije. Na njihov rad nemam zamjerki, naprotiv – saradnja je izuzetno korektna i zaista imam utisak da smo na istom zadatku. Po mom mišljenju, mnogo veći problem je tromost organa gonjenja. U ovom trenutku treba uvažiti stvarnu potkapacitiranost brčanskog Tužilaštva, ali neka njihova ranija postupanja u predmetima ne mogu se niti razumjeti niti opravdati. Obrazloženja pojedinih tužilaca bila su u direktnoj koliziji sa pravom, pravdom i samom logikom. Primjera radi, za Tužilaštvo je bilo pravno moguće da neko za četiri godine sakupi pet godina radnog iskustva. To je samo jedan slikovit primjer. Ipak, ja i dalje vjerujem u sistem. Ponovo sam podnio prijave i ovog puta očekujem drugačije postupanje.
- U svojim dopisima pominjete ozbiljne indicije da su se strogo namjenska sredstva (grantovi i projektni novac odobren od strane Skupštine i Vlade) preusmjeravala za održavanje tekuće likvidnosti i isplatu plata. Na čemu tačno temeljite ove zabrinjavajuće tvrdnje i kakve bi to posljedice moglo imati po kapitalne projekte u Brčko distriktu?
Đukić: U vezi sa nenamjenskim trošenjem sredstava, ne posjedujem direktne materijalne dokaze, ali imam informacije koje smatram potpuno pouzdanim. Slijedom toga, u prijavama sam naveo da postoje snažne indicije da se sredstva troše za održavanje tekućih obaveza i slično. Sada je na istražnim organima da te navode provjere u okviru svojih nadležnosti.
- Jedan od najšokantnijih detalja u Vašim prijavama jeste slučaj pronevjere na blagajni preduzeća putem storniranja računa. Iznijeli ste i konkretne SMS prepiske, poput one od 2. decembra 2025. godine, u kojoj se blagajniku daje rok da potpiše odbijanje od plate ili se suoči sa disciplinskim postupkom. Kako komentarišete ovakvu reakciju menadžmenta i tvrdnju da se kriminal svjesno zataškavao unutar firme?
Đukić: Kada je riječ o slučaju u vezi sa blagajnom, šta smisleno reći? Direktor, zamjenik i nekoliko rukovodilaca to godinama zataškavaju, dok se istovremeno nad drugim radnicima sprovodi nekakva prividna disciplina. Evidentno je da postoje dvostruki standardi. Upravni odbor (UO) nakon saznanja ne preduzima ništa, kao ni Skupština Brčko distrikta, koja je osnivač preduzeća.
Smatram da su dokazi sasvim jasni i da uopšte nije bilo potrebe da se čeka reakcija organa gonjenja kako bi se pozvala na odgovornost lica uključena u zataškavanje i pružanje pomoći učiniocu. Upravni odbor je morao reagovati odmah po saznanju: pokrenuti istragu, suspendovati umiješane, pokrenuti disciplinske mjere, kao i postupak razrješenja direktora i zamjenika koji se nalaze na mandatnim pozicijama. Jer, kakav kredibilitet oni poslije svega imaju da vode firmu? Lično bih podnio ostavku, ali neki ljudi, izgleda, nemaju osjećaj za odgovornost.
- Uputili ste zvaničnu prijavu i zbog ometanja istrage te presretanja službene pošte. Možete li nam pojasniti kako je moguće da mail označen kao „STROGO POVJERLJIVO – ZA UPRAVNI ODBOR“ završi u Kabinetu direktora i zbog čega tvrdite da zvanična mail adresa protokola uopšte ne bi smjela biti pod kontrolom menadžmenta?
Đukić: Na ovo pitanje je takođe teško dati smislen odgovor. Osim što je spomenuta pošta nosila oznaku „povjerljivo“, bilo je jasno naznačeno kako se sa njom obavezno mora postupati po sili zakona, uz precizno navedene zakone i članove koji to definišu. Zvanična adresa e-pošte za takve prijave nalazi se u kabinetu direktora, što je apsurdno. To otvara ogroman prostor za sukob interesa, što se u ovom slučaju i desilo. Nadam se da će organi gonjenja postupiti i po toj prijavi, jer je presretanje i nepostupanje po povjerljivoj pošti težak oblik krivičnog djela.
- Nakon što ste Upravni odbor preduzeća do detalja upoznali sa transkriptima i dokazima o pronevjeri, podnijeli ste krivičnu prijavu i protiv samog predsjednika i članova UO zbog nečinjenja i saizvršilaštva. Zbog čega smatrate da je njihova pasivnost od 18. maja 2026. godine direktna pomoć osumnjičenom menadžmentu da uništi dokaze?
Đukić: Odgovor je jednostavan: Upravni odbor je po saznanju morao odmah preduzeti hitne mjere. Trebalo je zapečatiti blagajnu, suspendovati odgovorne, pokrenuti postupak razrješenja direktora i zamjenika za opšte i administrativne poslove, te pozvati istražne organe da preduzmu radnje iz svoje nadležnosti. Nečinjenjem su postali saučesnici u zataškavanju. Vjerujem da je same dokaze teško uništiti, iako postoji rizik od eventualnog uticaja na svjedoke, ali ozbiljnost situacije je zahtijevala trenutnu reakciju. Umjesto toga, spomenuta lica i dalje nesmetano obavljaju funkcije i primaju plate.
- Pored finansijskih malverzacija, podnijeli ste prijavu Kancelariji za prevenciju korupcije koja se odnosi na sistemsko rasipanje javnih sredstava kroz angažovanje privatnih advokatskih kancelarija, iako preduzeće ima zaposlen veliki broj diplomiranih pravnika. Zašto menadžment, prema Vašim saznanjima, radije bira skupe vanjske saradnike umjesto licenciranja vlastitog kadra koji već prima platu?
Đukić: Teško je sa sigurnošću reći šta je pozadina priče sa advokatskim kancelarijama. Možda je cilj da se tim kancelarijama pogoduje ili da se stave u potencijalni sukob interesa kako ih neko drugo lice ne bi moglo angažovati u sporovima protiv JP „Komunalno“. Vjerovatno je u pitanju više faktora, ali smatram da sam motiv na kraju nije ni bitan. Nemar evidentno postoji, finansijska šteta je jasna i za to se mora odgovarati.
- U posebnoj prijavi problematizirate proces nove sistematizacije radnih mjesta. Navodite da je preduzeće platilo eksternu firmu za izradu projekta, potom to odbacilo i angažovalo vlastite resurse, a sve s ciljem da se zadrži preglomazna administracija. Sa četiri pomoćnika direktora, dva zamjenika i šefom kabineta – zašto je JP „Komunalno Brčko“ postalo utočište za, kako kažete, „parazitski“ sistem visokih koeficijenata?
Đukić: Da, u vezi sa pitanjem sistematizacije – situacija je jasna. Prvo je plaćena eksterna firma da uradi taj posao, a zatim je sve ponovo rađeno sopstvenim resursima preduzeća. To je klasično plaćanje iste usluge dva puta, čime je preduzeću nanesena direktna finansijska šteta. Osim toga, prvobitna namjera bila je resistematizacija u cilju optimizacije, prema kojoj je trebalo ukinuti četiri pozicije pomoćnika direktora, a ostaviti dva zamjenika. Međutim, epilog je nadrealan. Mi sada imamo i dva zamjenika, i četiri pomoćnika, i šefa kabineta, i administratora… Krajnje nadrealno.
- Uputili ste i zvaničan zahtjev za pristup informacijama tražeći pravilnike o kancelarijskom poslovanju, ali i akt na osnovu kojeg se brišu komentari građana i blokiraju korisnici na zvaničnoj Facebook stranici preduzeća. Smatrate li da je u toku pokušaj uvođenja potpune informativne cenzure i sakrivanja stvarnog stanja od javnosti koja sve to finansira?
Đukić: Da, ovdje se radi o čistoj i protivzakonitoj cenzuri. Odgovor još uvijek nisam dobio. Nisam siguran da li je zakonski rok za dostavljanje odgovora već probijen, ali kako stvari kod nas funkcionišu, iskreno ću se iznenaditi ako ga uopšte i dobijem.
- U jednom od mailova napisali ste potresnu rečenicu: „Koliko je samoubistava potrebno da neko zaustavi iživljavanje i samovolju pojedinaca i interesnih grupica?“, pominjući i narušavanje vlastitog zdravlja zbog progona koji trpite. Kako se ovi pritisci i revanšizam odražavaju na Vas lično i na ostale radnike koji možda vide šta se dešava, ali šute iz straha?
Đukić: Trebalo bi da svi mediji vrište o epidemiji samoubistava u ovom gradu. Trebalo bi svi mi da vrištimo. Gubimo mlade ljude. Zbog čega? Zbog mobinga bahatih direktora, raznih zelenaša, dugovanja? To je strašno, a još je strašnije što se ponašamo kao da smo se na to navikli i što nam to postaje normalno.
Moje zdravlje je nepovratno narušeno, sa tendencijom da ću lijekove morati uzimati do kraja života. Ali, ako se poslužim riječima Eriha Froma i onim što je on nazivao „patologijom normalnosti“, njegova misao da „nisu bolesni oni koji se liječe, nego oni koji nenormalno prihvataju kao normalno“ savršeno sažima našu situaciju. Ili, da se ograničim na sebe – moju situaciju. Ipak, ja nisam jedini, samo sam možda najglasniji. Teško je objasniti ćutanje ljudi; to je tema za duboku sociološku analizu.
- Naglašavate da nemate „mesijanski kompleks“, već da Vam je ova borba jedini preostali izbor za samoodbranu i zaštitu 16 godina dugog radnog staža i integriteta. Ako institucije Brčko distrikta – od Vlade i Skupštine kao osnivača, do Tužilaštva – potpuno zakažu, koji je Vaš naredni korak u ovoj borbi?
Đukić: Da rezimiram – nemam nikakav „mesijanski kompleks“ niti sebe smatram moralnom vertikalom. Ništa slično. Moje postupanje je jedini preostali način da se zaštitim od diskriminacije. Alternativa je bila da postanem vojnik partijske politike, a te partije se danas ponašaju doslovno kao sekte.
Ako institucije na kraju zakažu, šta je naredni korak? Opet u krug, pa se možda neko u sistemu konačno počne miješati u svoj posao. Ili na granicu, i ne okretati se više nikada za ovim gradom i ovom zemljom.
