Tragična smrt policijskog inspektora Muhameda Žižića (55) prilikom pokušaja pljačke u Brčkom nije samo bizarna crtica iz crne hronike; ona je seizmički potres koji razotkriva duboke, sistemske pukotine u temeljima policijskih struktura Bosne i Hercegovine. Odbaciti ovaj događaj kao izolovani čin pojedinca, kao priču o jednoj “truloj jabuci”, bilo bi opasno pojednostavljivanje.
Slučaj inspektora-provalnika nije uzrok, već simptom hronične bolesti koja nagriza policiju kao instituciju: nedovršene reforme, sistemska politizacija, endemska korupcija i, posljedično, potpuni slom povjerenja javnosti. Pad jednog čovjeka niz oluk zgrade simbolički je odraz pada cijele institucije u očima građana koje bi trebala štititi.
Anatomija sistemskog neuspjeha
Da bismo razumjeli kako je uopšte moguće da čuvar zakona postane njegov kršitelj, moramo se vratiti na “nedovršeni posao” poslijeratne reforme policije u BiH. Umjesto stvaranja jedinstvene, profesionalne i efikasne službe, međunarodni i domaći politički kompromisi rezultirali su fragmentiranim i disfunkcionalnim sistemom.
Danas u BiH postoji čak 16 policijskih agencija sa često nejasnim i preklapajućim nadležnostima, što stvara institucionalni haos. Ova fragmentacija nije samo tehnički problem; ona je otvorila vrata za dominantan uticaj politike. U takvom okruženju, lojalnost političkoj partiji često postaje važnija od lojalnosti zakonu.
Procesi zapošljavanja i napredovanja, umjesto da se temelje na kompetentnosti i integritetu, postaju podložni klijentelizmu i korupciji. Skandal sa prodajom radnih mjesta u Graničnoj policiji BiH nije anomalija, već ekstreman primjer sistemske korupcije koja uništava integritet institucija zaduženih za provođenje zakona. Kada se radno mjesto u policiji može kupiti, etički i profesionalni standardi postaju bezvrijedni.
Izbor šefa Policije u Brčkom
U tom kontekstu, ni Policija Brčko distrikta, uprkos svom specifičnom statusu, nije imuna na političke uticaje, što se najbolje ogleda u samom vrhu institucije.
Procedura imenovanja i reizbora šefa Policije u Brčkom, Gorana Pisića, postala je pravno-politički presedan koji demonstrira duboku isprepletenost lokalne politike i međunarodnog faktora. Kontroverzni reizbori, ponekad omogućeni ad-hoc izmjenama zakona i uz presudnu ulogu Kancelarije visokog predstavnika (OHR), šalju poruku da se čak i najviše policijske funkcije ne popunjavaju isključivo na osnovu profesionalnih kriterija, već kao rezultat političkih dogovora.
Takva praksa direktno potkopava principe depolitizacije i nezavisnosti koji su ključni za vraćanje povjerenja u policiju.
Erozija povjerenja
Posljedice ovakvog stanja su razorne i direktno se ogledaju u katastrofalno niskom povjerenju javnosti. Istraživanja javnog mnijenja godinama crtaju sumornu sliku. Prema podacima iz 2022. godine, tek 35% građana ima povjerenje u policiju. Stariji podaci su još porazniji: manje od polovine građana smatralo je policiju profesionalnom ili je vjerovalo da tretira sve jednako.
U percepciji javnosti, policajci se često opisuju kao nepošteni, arogantni i korumpirani. Ovaj jaz između građana i policije nije samo pitanje percepcije; on je fundamentalni prekid društvenog ugovora. Kada građani ne vjeruju onima koji nose uniformu, oni gube vjeru u sposobnost države da ih zaštiti.
Slučaj iz Brčkog je brutalna potvrda najgorih strahova građana: osoba koja je trebala da ih štiti od kriminala i sama je postala kriminalac.
(Ne)postojeće unutrašnje kontrole
Događaj u Ulici Braće Ribnikara postavlja ključno pitanje: kako je sistem zakazao? Kako je moguće da visoki policijski funkcioner planira i izvrši teško krivično djelo, a da to prođe neprimijećeno unutar strukture koja bi trebala da počiva na disciplini, časti i, iznad svega, kontroli?
Ovaj slučaj je dokaz potpunog neuspjeha mehanizama unutrašnje kontrole i nadzora. Da li su postojali rani znaci problematičnog ponašanja inspektora koji su ignorisani? Da li su procedure za psihološku i finansijsku provjeru službenika adekvatne ili su samo puka formalnost na papiru?
Činjenica da je inspektora zaustavila dojava savjesnih građana, a ne unutrašnja istraga, govori sama za sebe. Sistem nije detektovao prijetnju unutar sopstvenih redova. Štit koji je trebao da brani društvo, napukao je iznutra, a da to niko u hijerarhiji nije primijetio ili nije želio primijetiti.
Buđenje ili nastavak propadanja?
Smrt inspektora nije samo lična tragedija ili izolovani kriminalni čin. To je ogledalo u kojem se odražava duboka institucionalna kriza policijskih agencija u Bosni i Hercegovini. Tretirati ovaj slučaj kao incident, bez suočavanja sa sistemskim uzrocima koji su ga omogućili, predstavljalo bi opasno bježanje od odgovornosti.
Ovo mora biti poziv na buđenje. Potrebna je temeljna i beskompromisna reforma koja će se fokusirati na tri ključna stuba:
- Depolitizacija: Prekidanje direktnog uticaja političkih partija na imenovanja, napredovanja i operativni rad policije.
- Jačanje unutrašnje kontrole i nezavisnog nadzora: Uspostavljanje efikasnih, transparentnih i istinski nezavisnih tijela koja mogu istraživati i sankcionisati nezakonito ponašanje policijskih službenika na svim nivoima.
- Transparentnost i odgovornost: Otvaranje policijskih struktura prema javnosti, uz nultu toleranciju na korupciju i zloupotrebu položaja.
Bez ovih suštinskih promjena, povjerenje građana se nikada neće vratiti. Slučaj iz Brčkog ostaće upamćen ne kao anomalija, već kao mračni simbol onoga što se dešava kada institucija izda svoju osnovnu svrhu – da služi i štiti. Pad jednog inspektora mora postati prekretnica za spas cijele institucije. U suprotnom, to će biti samo još jedan korak u njenom daljem propadanju.
