Piše: Damjan Dundžić*
Upravo izlazim sa predstavljanja Zakona o zaštiti prijavitelja korupcije, popularnih zviždača, koje je bilo orgnizovano u sali Skupštine Brčko distrikta BiH (10.04.2025. godine).
Tokom samih izlaganja govornika pisao sam mnogobrojne teze koje sam imao namjeru iznijeti u dijelu predviđenom za diskusiju, ali sam, shvativši da se radi o još jednom događaju koji treba da zadovolji formu, pri čemu nikome, ili skoro nikome, nije stalo do same suštine, odustao i odlučio da izlaganje iznesem na FB, jer smatram da u sali nije bio niko, čast izuzecima, koji zaista žele da se stanje u oblasti korupcije u Brčkom promijeni.
Kao prvo, mislim da smo i mi postali inertni kao građani, te dozvoljavamo da sve prolazi mimo nas, nadajući se da će biti bolje, ali da će se za to bolje izboriti neko drugi, u naše ime.
Upravo zbog toga, možemo doći do trenutka, a neko je mišljenja da taj trenutak živimo, da o borbi protiv korupcije pričaju ljudi koji su duboko upleteni u koruptivne radnje, za koje će svaki građanin Brčkog, u 2-3 riječi, iznijeti suštinu…
Zakon o zviždačima: Maska za truli sistem
Predstavljanje je organizovano sa namjerom da se utiče na institucije, da se osobe dodatno ohrabre i prijave korupciju u institucijama…
Postavljam nekoliko logičnih pitanja koja bi postavio svaki građanin Brčkog:
- Koliko zaposlenika u institucijama i javnim preduzećima Brčkog je zaposleno na osnovu objektivnih kriterijuma, na osnovu znanja, zvanja, referenci…, a ne na osnovu pripadnosti određenoj političkoj partiji?
- Koliko rukovodećih je u istim imenovano na osnovu objektivnih kriterijuma, bez unaprijed dogovorenih i podijeljenih pozicija, na osnovu izbornih rezultata i postizbornih dogovora?
- Koliko ugovoraca, bez skoro ikakvih radnih prava, faktički na crno, radi u tim istim institucijama koje treba da rade po zakonima o borbi protiv korupcije i zaštiti lica koja istu prijavljuju…?
- Mislite li da ljudi ne osjećaju strah od interesnih grupa, istih tih preko kojih je većina i dobila posao, u slučaju da se odvaže i prijave koruptivne radnje…?
- Mislite li da broj od 4 zviždača nije poražavajući za nas kao društvo, jer formalno ispada da korupcija i nije toliko ukorijenjena…?
- Mislite li da taj broj (4) nije u skladu sa činjenicom da je velika većina zaposlenih / imenovanih baš kroz koruptivno zapošljavanje…?
- Da li je normalno da su na određenim pozicijama u Brčko distriktu BiH osobe koje bi, običnom čovjeku, ali vjerujem i svakom društvu kojem je, iskreno, u interesu, borba protiv korupcije, bile nedostojne da pričaju o borbi protiv korupcije, a da ne govorim o imenovanju na pozicije za koje se grčevito bore…?
Iskreno mi je žao što se, često, ako ne i uvijek, koplja lome preko leđa ljudi koji su često nemoćni da pokrenu promjene u ovom procesu, već ih se koristi da bi se, opet formalno, šminkali izvještaji koji se šalju negdje dalje…
I na kraju. Koliko ljudi u sali je došlo iz iskrenih pobuda borbe protiv korupcije i njenog smanjenja, ako ne i iskorjenjivanja, a ne što im je sugerisano da dođu, kako bi se popunila sala i ostavio privid iskrenosti u svoj ovoj borbi…
*Damjan Dundžić je dugogodišnji društveni aktivista, predsjednik Kluba ljubitelja prirode Brčko.
