Piše: Katarina Marošević
Dolazim iz Tolise, a moj svakodnevni put vodi me do škole JU Gimnazije „Vaso Pelagić“ Brčko u Brčkom, gdje svojim radom doprinosim obrazovanju i duhovnom rastu mladih. Taj put, ispunjen rutinom, svakodnevno prelazim autom, jer svoj posao volim i cijenim.
No, da mi je netko prije samo nekoliko dana rekao da ću pješačiti od Tolise do Brčkog, nisam mogla ni naslutiti da bih ikada poduzela takav hod. Taj čin, koji se činio nezamislivim, postao je moj neplanirani korak, kojim sam se uputila na put duhovnog i fizičkog stanja promišljanja.
To se dogodilo jučer, 2. travnja 2025. godine zajedno s Josipom Jelinićem, ispunila sam tu nesvakidašnju zadaću uz snagu koja me vodila prema nečemu višem i dubljem kroz element radosti i ispunjenosti.
Naš je hod započeo Svetom misom u Tolisi u 7 sati i poslije svećeničkog blagoslova Josip je održao kratko, ali snažno obraćanje, koje nas je podsjetilo na razlog zbog kojeg smo se okupili. I tako, započeli smo hoditi od Tolise preko Orašja, Vidovica, Kopanica, Vučilovca, Krepšića do Brčkog.

Pomirenje naroda
Hodali smo kroz molitvu, pjesmu, meditaciju, šutnju i razgovor u pratnji od 20, 30 ili 200 ljudi da bi nas u jednom trenutku bilo 12 s Križem i Josipom, koračajući kroz livade i šume. Taj hod postao je put upoznavanja drugih, ali i samoga sebe te dublje povezanosti s prirodom. Svatko od nas nosio je vlastite nakane, ali zajednička želja bila je pomirenje naroda u BiH. Križ od osam kilograma donosio je težinu, ali i neizrecivu lakoću duše.
Na svakom spomen-obilježju na putu zaustavljali smo se, klečali i u srcu upućivali molitve, sve usmjerene prema istom cilju: oprostu koji teži prema miru.
Tijelo je osjetilo fizičku bol kroz 43 kilometra, no duša je rasla, a umor je nestajao u snazi zajedništva.
Susreti s ljudima i srdačne dobrodošlice ostale su urezane u srcima, a vrhunac hoda bio je slučajni susret s fra Stjepanom Brčinom u Brčkom te njegov blagoslov za sve nas.
Molimo za mir u svim srcima ljudi, kako u BiH, tako i u cijelom svijetu. Molimo za razumijevanje među svim narodima svatko na svoj način molitve kao što smo to napravili i na rijeci Savi u Brčkom dok je Josip s Križem zaronjenim u rijeku molio za zajedničko povezivanje.
