Sjećanje na dr. fra Mirka Jozića (1947 – 2022.)

Danas, 25. juna 2023. godine, navršila se godina dana od smrti dr. fra Mirka Jozića, teologa, filozofa, univerzitetskog profesora, kulturnog djelatnika. Upoznao sam ga nekoliko godina prije smrti, kada je nakon odlaska u mirovinu, preuzeo dužnosti župnog vikara u Zoviku i predsjednika podružnice Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine. Plijenio je svojom pojavnošću – vedar duh, skromnost, tihi govor i nasmijano lice. Tek nakon smrti saznat ću za detalje bogate akademske, pedagoške i naučne karijere fra Mirka. U nekoliko godina našeg poznanstva i bezbroj susreta i razgovora nikada nije spomenuo bogatu akademsku i pedagošku karijeru te činjenice da je doktorirao filozofiju na čuvenom Ludwig Maximilian univerzitetu u Műnchenu i štošta još. Naprosto nismo stigli od brojnih lokalnih pitanja i problema o kojima smo promišljali i razgovarali. Bio je jedan od najobrazovanijih Brčaka u humanističkim naukama u XX stoljeću.

Rođen je u Donjem Vukšiću kod Brčkog 1947. godine u radničkoj obitelji oca Franje i majke Janje, rođene Miškić. Osnovno obrazovanje stekao je u Brčkom (Ulicama i Bukviku) a Gimnaziju u Visokom. Studirao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu a diplomirao 1977. godine na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Svećenička misija, za koju je zaređen 1974. godine i sa kojom je zaključio ovosvjetsko putovanje, na dužnosti župnog vikara u Zoviku, samo na trenutak omeđuju Mirkov obrazovni i profesionalni angažman. Između toga stalo je mnogo toga u njegovom akademskom i javnom angažmanu. Studirao je filozofiju i doktorirao na čuvenom Ludwig Maximilian univerzitetu u Műnchenu i predavao filozofiju na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, Műnsteru i Zagrebu. Autorske radove i prevode objavljivao je u časopisima (Jukić i Dijalog) i biltenu Franjevačke teologije u Sarajevu.

Iz tog kratkog perioda našeg poznanstva i mog površnog uvida u njegov znanstveni rad i akademski angažman ipak izdavajam nekoliko ličnih zapažanja. Bio je jedan od rijetkih humanistički obrazovanih intelektualaca i još rjeđe teologa, koje sam upoznao, koji je i u poznim godinama života zagovarao djelovanje kao najviši oblik vita activa, aktivnosti u kojoj se ostvaruje sloboda. Djelovanje koje je shvatao i prakticirao kao razgovor ljudi koji razmišljaju na različite načine i različito tumače svijet, ali koji istovremeno shvataju da je javna komunikacija sa drugima neophodan uslov slobode. (H. Arendt)

Iz ovakvog pristupa proizilazi čvrsto uvjerenje fra Mirka o ulozi kulture i umjetnosti u stvaranju prostora za susret i razgovor i njenoj integrirajućoj moći. Kulturni programi koje je kreirao i realizirao Fra Mirko polazili su od pretpostavke da je komunikacija univerzalni obrazac i okvir kulturnog procesa i da se kultura zbiljski tvori i događa u komunikaciji. Posljednji kulturni program koji je osmislio i realizirao kao predsjednik brčanske podružnice Napredak bio je posvećen Svetom Franji Asiškom, u okviru tradicionalne manifestacije „Frančeskovi dani“. U nekoliko sedmica bogatog programa uključeni su različiti sadržaji od ekologije i sporta, hortikulture i voćarstva, obilježavanja 500 godina Judite Marka Marulića, izložbe slika Ernesta Markote, pjesničkih večeri sa Lukom Paljetkom i fra Ivanom Kramarom, književnih večeri u sjećanje na Nikolu Šopa i Tina Ujevića, večeri plesa uz Vladimira Đuraka i tamburaše, nastupima nekoliko mješovitih zborova i završnim koncertom zbora „Pontanima“.

Ovakav pristup kreiranju programa kulturnih manifestacija u Brčkom nije zabilježen. Ponekad bi razočaran manjkom interesovanja javnosti za kulturne programe, tiho i biranim riječima, izrazio samo čuđenje i zapitanost. Kratke razgovore o tome završavali bismo konstatacijom da je izbor smisla u biti kulturni izbor. Nedugo poslije zaključio je angažman u Napretku, zahvalio se i povukao u svoj Zovik.

Za kratko vrijeme oživio je brojne ideje i pokrenuo konkretne inicijative. Učestvovao je u istraživanju i dokumentovanju historije djelovanja sestara milosrdnica u Brčkom ne skrivajući želju da se dom sestara milosrdnica (Kloster) uredi kao kulturni centar Bosanske Posavine ili u druge obrazovno-humanitarne svrhe. U više navrata inicirao je razgovore nacionalnih kulturnih društava u Brčkom i predlagao realizaciju zajedničkih programa.

Dragi fra Mirko,

Stanje u našoj sredini se nije promijenilo, naprotiv ono je sve teže i složenije. Tragajući za odgovorima i utjehom pronađoh misao grčko-francuskog filozofa i ekonomiste Corneliusa Castoriadisa koji je zapisao:

Na planu zbiljskog funkcioniranja društva moć naroda samo je paravan za moć novca, tehno-znanosti državnih birokracija, medija. Na pojedinačnom planu stvara se nova zatvorenost koja poprima oblik općeg konformizma. Držim da živimo u najkonformističkijoj fazi moderne povijesti. Kaže se: svaki je pojedinac slobodan, a zapravo svi pasivno prihvaćaju jedini smisao što im ga predlažu i doista nameću društvene institucije.

I da zaključimo i to je pitanje kulture izbora.

Ako je autonomija i sloboda znanstvenika i umjetnika koji voli svoj posao najbliža raju na zemlji onda je tvoje ovozemaljsko putovanje bilo rajsko. Onaj ko je htio i prepoznao on se i okoristio tvojim idejama i djelima.

Počivaj u miru!