Piše: Selma Trumić
Ništa se ne dešava slučajno. Prije tačno tri godine uručena mi je zahvalnica za humanitarni rad, priznanje koje sam primila u ime svih dobrih ljudi koji su mi godinama bili podrška u brojnim humanitarnim akcijama.
Danas, tri godine kasnije, dok slušam o kupovini vozila za potrebe Vlade i Skupštine Brčko distrikta, ne mogu a da ne osjetim gorčinu. Godinama govorim da nam treba Fond solidarnosti za liječenje pacijenata oboljelih od malignih i drugih teških bolesti, fond koji će biti dostupan svim građanima, u svakom trenutku.
Za kupovinu vozila novca ima. Za bolesne građane – skuplja narod. Skupljamo porukama, humanitarnim brojevima, akcijama na ulici… dok bolesni ljudi i njihove porodice svakodnevno mole za pomoć.
Stid me, ispred njih jer ih svakodnevno gledam kako se bore, ne samo sa bolešću, nego i sa sistemom. Zahvalna sam svakome ko se ikada uključio u humanitarnu akciju, ko je pomogao da neko dobije šansu za život. Radim koliko mogu, često iznad svojih snaga, ali uz pomoć dobrih ljudi nekako uvijek uspijevamo. Ipak, vjerujem da možemo više i da sistem mora preuzeti ono što sada na svojim leđima nosi narod.
Fond solidarnosti ne bi bio luksuz, već ljudska potreba i moralna obaveza društva prema onima kojima život zavisi od jedne terapije.
Za one koji se bore ne smijemo šutjeti. Vrijeme je da Fond solidarnosti postane stvarnost.
