Nedavno sam tokom ručka sa profesorom iz Češke razgovarao o obrazovanju u njegovoj zemlji i razlikama i sličnostima u odnosu na obrazovanje u Bosni i Hercegovini. Iako ima mana, češki model mi se čini mnogo bolji nego ovaj naš.
U svakom odjeljenju osnovne škole, prirodno je da postoje učenici različitih sposobnosti i motivacije. Na jednoj strani spektra nalaze se izuzetno dobri učenici, koji redovno postižu vrhunske rezultate i pokazuju izvanredan interes za učenje. Na drugoj strani su učenici koji se suočavaju s poteškoćama u učenju i zahtijevaju dodatnu pažnju i podršku.
Imam mnogo prijatelja koji rade kao nastavnici u školi. U razgovoru sa njima saznao sam da se ništa nije promijenilo od vremena kada sam ja bio učenik. Nastavnici, posebno u osnovnoj školi, pod pritiskom sistema i roditelja, više vremena posvećuju „lošim“ đacima, dok talentovani učenici često bivaju zanemareni.
To može dovesti i dovodi do njihove stagnacije. Bez adekvatne stimulacije i izazova, izuzetni učenici ne mogu u potpunosti razviti svoje potencijale. Njihova radoznalost i želja za učenjem slabe, a motivacija za postizanje visokih ciljeva može nestati.
U Češkoj su očigledno prepoznali ovaj problem i riješili da se pozabave njime. I kod njih, kao kod nas, postoje redovne devetogodišnje osnovne škole, međutim, nadareni učenici poslije petog razreda mogu da upišu i tzv. Višegodišnje gimnazije koje traju osam godina. Te gimnazije provode znatno ozbiljniji nastavni program, a učenici mogu da razviju svoje sposobnosti mnogo više, nego što bi to bio slučaj u redovnoj osnovnoj školi.
Naravno, ovakva praksa ima svoje mane i svoje protivnike. Djeca su jako rano pod pritiskom da se upišu u tu „elitnu“ školu – moj sagovornik iz Češke mi je otkrio da ni rezultat 92/100 ne garantuje upis. Protivnici zamjeraju ovom sistemu ranu segregaciju djece. Međunarodne organizacije traže od Češke da ukine Višegodišnje gimnazije, ali Česi dosad nisu udovoljili njihom zahtjevima.
Svaki naš izbor povlači za sobom posljedice, kako pozitivne, tako i negativne. Ne volim da pričam o sebi, odnosno o svojoj prošlosti, ali na neki način sam i sam žrtva sistema koji ne obraća pažnju na darovite učenike. Možda je vrijeme da promijenimo taj sistem.
Trudim se da stvari posmatram pozitivno. Ako usvojimo „češki model“, ne samo da će talentovaniji učenici dobiti bolje obrazovanje, nego će i oni koji ostaju u običnoj devetogodišnjoj osnovnoj imati prilagođeniji pristup svojih nastavnika. Duboko sam uvjeren da će to proizvesti višestruke koristi i za društvo u cjelini.
