Davno je nekad rečeno „dok se jednom ne smrkne, drugom neće osvanuti“. Tako nekako možemo postaviti brčansku kulturu odnosno kulturne događaje u ovom gradu. Nikako da se nađe taj sklad između popularne, urbane i tzv. mainstream kulture u Brčkom, ali i šire.
Dok jedni oplakuju, barem za sada privremeni, kraj jednog višegodišnjeg kulturno-zabavnog događaja, mogu slobodno reći regionalno prepoznatog, BiH Color Festivala, mnogi ipak željno iščekuju nešto drugo, a održava se upravo na istoj lokaciji kao i popularni Color, zbog toga i možemo govoriti o nekoj povezanosti ovih dvaju “kulturnih” događaja.
Opšte je poznato da smo mi Balkanci veliki ljubitelji folklorne muzike, koju krase melosi mahom “kupljeni” ili rađeni po uzoru na istočne i jugoistočne komšije i njihove prizvuke. Što je to baš tako, iskreno ne bih znao reći, ali mogao bih konstatovati da se nekako prenosi generacijski na nove naraštaje i tako ostaje na ovim prostorima jako popularno, da li zbog manjka želje ka modernijim zvucima ili je to jednostavno nešto s čime se poistovjećujemo. Reći ćemo da je stvar ukusa.
Ali šta se dešava sa EDM-om (u prijevodu skraćeno od elektronska muzika za ples), koja je doživjela u protekloj deceniji jednu veliku ekspanziju na razna tržišta, pa tako došla i do Brčkog. Zašto je to tako? Zašto se nije dalje razvijala, nego je prosto počela da nestaje, isto kao što je i došla?!
Godinama unazad komentarisao sam događaje koji su bili tog tipa, podržavao i ulijevao nade u to da ćemo se značajnije kulturno razviti i preuzeti poneki novi svjetski trend, koji bi nam kao lokalnoj zajednici, koja važi za jednu od razvijenijih u ovom kraju države, donio turizma, posjećenosti, pa naravno i sredstava, koja bi se dalje ulagala u slične projekte kulturnog značaja.
Ne bih htio da ponavljam riječi koje sam upotrijebio kada sam dao svoj sud o prošlogodišnjem izdanju Colora, jer je bilo evidentno da nešto nije u redu i da je trebalo nešto novo da se desi kako bi taj festival uspio. Kako na moju žalost, tako i na žalost mnogih mojih poznanika i prijatelja, nećemo se više družiti tamo i prenositi utiske, ali postavlja se pitanje odgovornosti…
Da li se ide po provjerenom receptu zagrebačke publike i hitova Aleksandre Prijović „Dam dam dam“, „Bogata sirotinja“ i ostalih, koji broje velike cifre preslušavanja na streaming platformama, i koji će ovo ljeto ukrasiti našu kulturu u “Muzičkoj areni”. Jasno je da tu nema ni kulture ni arene, osim u nazivu. A kao šlag na tortu, tu nam je i naša Brčanka Fahreta Jahić, poznatija kao folk diva Lepa Brena.
I tako će nekima da svane, a nekima da se smrači od kulturne ponude ovog ljeta u Brčkom. Nije sporno niti jedno niti drugo, osim da treba da postoji, ili neka postoji. Stoga je jasno da nije dobro što se jedna priča gasi, a druga budi, moglo je biti ponešto za sve.
Mnogi pronalaze raznorazne krivce za to, mi nećemo, ali da se organizatori, sponzori, kao i gradska uprava mogu više potruditi oko kulture, složiti ćemo se svi da mogu. Šta će nam ljeto u gradu na Savi još donijeti ili ne, ostaje da vidimo.
