Brčko u osvit demokratizacije: Štrajkovi i slom poduzeća

Osamdesete godine 20. stoljeća na prostorima cijele Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) pa i u njezinoj Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini (SR BiH) i Općini Brčko obilježene su kriznim i krajnje napetim stanjem. Gospodarska i politička kriza postala je jugoslavenskom svakodnevnicom. Ovo se naročito odnosi na period nakon 4. svibnja 1980. godine kada je smrt Josipa Broza Tita ujedno najavila početak slabljenja njegova autoriteta¹. Ukupno devet članova predsjedništva nakon Titove smrti nije moglo uspostaviti jedinstvo i autoritet po uzoru na svoga prethodnika². 

Gospodarska i politička kriza u SFRJ 1980-tih neizbježno se sa savezne razine prenosila na republičke, a onda i lokalne razine. Općina Brčko tu svakako nije mogla biti izuzetak. Iako je inflacija i u ovoj lokalnoj zajednici stvarala niz problema i značajno narušila životni standard, štrajkovi koji su obilježili osamdesete godine u Jugoslaviji, u općini Brčko postaju učestalija pojava tek krajem osamdesetih i početkom devedesetih. 

Štrajk radnika mesne industrije „Bimal“

Prvi u nizu ozbiljnijih radničkih štrajkova u općini Brčko održan je u ljeto 1989. godine ispred brčanske općine. Radi se o štrajku radnika mesne industrije „Bimal“ koji je okarakteriziran kao „prvi pravi štrajk u Brčkom“.³ Radnici su tijekom štrajka organizirano išli ulicom i imali formiran štrajkački odbor koji je postavio zahtjeve u ime radnika rukovodećim strukturama poduzeća. Zahtjevi su bili kratki i jasni: tražile su se ostavke. U izvještajima s ovog štrajka List socijalističkog saveza radnog naroda brčanske opštine navodi da su štrajkaši bili „poznati neradnici i daleko poznatiji šverceri“.⁴ Očito je da uprava Bimala nije stala uz štrajkače. Nakon ovog štrajka uslijedio je niz drugih.

Štrajk radnika Tekstilnog kombinata „Interplet“

Radnički štrajk koji je održan u ljeto 1989. godine u Tekstilnom kombinatu „Interplet“ uslijedio je nakon što je pružen otpor promjenama koje je planirao uvesti novoizabrani direktor. Otpor se posebno javio kod pokušaja da se uvede praksa otpuštanja onih koji ne ostvare 30% od propisane norme⁵. Iščitavajući tiskovine toga vremena, dolazi se i do informacije da ranijih štrajkova nije bilo jer su oni bili zabranjeni. To je dovelo do toga da se nakupilo mnoštvo problema. Zbog toga su štrajkovi u Brčkom uglavnom nalikovali malim državnim udarima. Koriste se metode svrgavanja rukovodstva poduzeća. 

Odlika ovih štrajkova bila je da ih ne predvode sindikati, čak naprotiv redovni zahtjevi štrajkaša su i smjena na čelu sindikalnih organizacija. Štrajkački odbori postavljali su zahtjeve bez mogućnosti uspostavljanja bilo kakvog dijaloga⁶. Takvima su okarakterizirani masovni radnički štrajkovi u „MIBO“, „Tesli“, „Bimeksu“ i „Uzoru“. 

Štrajk radnika tvornice metalne industrije „MIBO“

Dvodnevni štrajk koji je počeo 16. studenoga 1989. godine u tvornici metalne industrije „MIBO“ nedvosmisleno je kao jedini cilj imao smjenu uprave. Inozemne dnevnice, promašeni proizvodni programi te rastrošnost u trošenju na reprezentaciju spominju se kao ključni problemi koje ističu radnici. Upravi je tom prilikom izglasano nepovjerenje. S druge strane, uprava je naknadno kao glavne krivce za loše poslovanje i propast poduzeća okrivila radnike koji su dvodnevnim štrajkom poduzeće doveli do propasti. Unatoč međusobnim optužbama između uprave i radnika, presjek devetomjesečnog stanja unutar poduzeća je pokazao da su tri glavna proizvodna programa ovog poduzeća u odnosu na predviđeni plan realizirana u rasponu od samo 4% do najviše 29%. Za ovo se krivilo lošu poslovnu politiku koja je forsirala neke proizvodne programe iako stručni elaborati nisu predviđali njihovu ekonomsku opravdanost. Poduzeće je bilo dovedeno u takvo stanje da nije bilo sredstava za grijanje proizvodnih pogona. Radnici su to još i podnosili, ali određene vrste radnih strojeva nisu mogle biti puštene u pogon na niskim temperaturama te je proizvodnja stajala⁸.  Štrajkovi su uslijedili i u drugim poduzećima. 

Uzroke štrajka u Društvenom preduzeću „Tesla“, tvornici akumulatora koju se opisuje kao najbogatiji brčanski kolektiv, lokalni partijski dnevni tisak opisuje kao niz dezinformacija ili nepravilno prenesenih informacija. Štrajk je održan krajem 1989. godine⁹. 

Štrajk u mesnoj industriji „Bimeks“ također je okarakteriziran kao proizvod niza dezinformacija koje „netko“ opetovano plasira¹⁰.

Nadolazeći nacionalizam kao jedan od uzroka štrajkova u Brčkom

Val štrajkova u najvećim brčanskim društvenim poduzećima i radnim kolektivima osim s gospodarskom krizom i velikom inflacijom, podudario se i s nadolazećim valom srpskog nacionalizma. Upravo zbog toga autori i lokalni sudionici toga vremena, kakav je Admir Posavljak, otvoreno dovode u svezu radničke štrajkove i planski srpski nacionalizam. Posavljak navodi kako se štrajkovima imalo za cilj nacionalno preuzeti i ovladati ključnim gospodarskim organizacijama u općini. Kao primjer spominje velikiTekstilni kombinat „Interplet“ u kojem je cjelokupna upravljačka struktura štrajkovima smjenjivana čak tri puta. Nakon svake smjene na čelo Interpleta ponovno su dolazili upravljački kadrovi koji su opet bili Muslimani. Štrajkovi su nastavljani sve dok na čelo Upravnog odbora Interpleta nije došao Vukadin Pantić, a kao članovi tog odbora Vladimir Lazić, Dušan Dmitrović, Saša Stanimirović, Miodrag Garić i dr. Oni su slovili za srpske nacionaliste. Njihovim izborom dolazi i do smirivanja štrajkačkih vođa i do prekida štrajkova¹². Kako bi potkrijepio svoju tezu Admir Posavljak navodi cijeli niz štrajkovima smijenjenih Muslimana. Njih je na čelu raznih društvenih poduzeća zamijenilo novo, po nacionalnosti, srpsko rukovodstvo. Tako štrajkom s čela „Bimeksa“ odlaze direktori Hamdo Mehmedalić i Mustafa Nuković, a na njihovo mjesto dolazi Jovo Klašnja. Zemljoradničku zadrugu „Bosanska“  pod pritiskom štrajkaša napustio je direktor Galib Ćerimagić. U „Merkuru“ je došlo do smjene Muharema Lasetović Kruške, a postavljen je Savo Nikolić, a potom Milan Marjanović. Na čelu „SDK“ smijenjen je Nasih Abadžić, a na njegovo mjesto došao je Stevan Tešić¹³. 

O ovoj pojavi se već početkom 1990. godine u Brčkom javno govorilo. Tako je na Predsjedništvu općinske konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Brčko (OKSSRN) održanom 29. ožujka 1990. godine konstatirano da se zbog vrlo složenog političkog trenutka i situacije u Jugoslaviji i u Bosni i Hercegovini krajnje neprihvatljivom ocjenjuje nacionalna struktura rukovodnog kadra „Unis-Tesle“, koja je uspostavljena nakon smjene prethodnog rukovodstva. Naglašeno je da se ovo odnosi i na ostala brčanska poduzeća u kojima su smijenjeni muslimanski i hrvatski rukovodni kadrovi, a na njihova mjesta postavljeni kadrovi srpske nacionalnosti. Istaknuto je da to može utjecati ili već utječe na pogoršanje međunacionalnih odnosa u cijeloj općini¹⁴.

Osim štrajkova u gospodarskom sektoru i proizvodnji, ovaj period obilježen je i štrajkovima prosvjetara koji zbog velikih razlika između osobnih dohodaka na republičkoj razini i u općini Brčko zahtijevaju izjednačavanje primanja¹⁵. Osvrćući se na gospodarsku krizu, brzorastuću inflaciju te programe oporavka brčanskog gospodarstva onodobni tisak periodično donosi niz ilustrativnih primjera stanja nekad gospodarski vrlo razvijene općine Brčko. Njih karakteriziraju redom, biranim riječima prikazani, negativni trendovi, kada je u pitanju stanje uglavnom proizvodnih poduzeća u društvenom vlasništvu, ali i sve češća pojava spomena privatnih poduzeća koja su najčešće uslužne i trgovačke prirode. 

(Nastavak: Osnivanje prvih privatnih poduzeća u Brčkom…)

Pratite nas na društvenim mrežama: