Autor: Božidar Jović
Skupština Brčko distrikta BiH usvojila je Kodeks ponašanja poslanika kako bi očuvala dostojanstvo, etiku i povjerenje javnosti u rad svojih predstavnika. Ali kada Kodeks postane alat za privid, umjesto instrument odgovornosti, onda ne govorimo više o etici, već o političkoj formalnosti bez sadržaja.
Kada pritvor ne znači ništa – slučaj Alije Denjagića
Poslanik Alija Denjagić našao se u pritvoru, a protiv njega je podignuta optužnica zbog sumnje u organizovanu kupovinu glasova. Riječ je o djelu koje direktno podriva demokratski poredak i predstavlja koruptivnu radnju. Uprkos tome, Komisija za sprovođenje Kodeksa nije preduzela nikakvu mjeru — ni opomenu, ni javnu reakciju.
Šta kaže Kodeks i zašto se ne primjenjuje?
U članu 3 stav (2) navedena su područja primjene Kodeksa (na sjednicama Skupštine, sjednicama komisija, u međusobnoj komunikaciji, komunikaciji s predstavnicima drugih nivoa vlasti, komunikaciji sa javnošću i svim javnim istupima, uključujući i istupe na društvenim mrežama i u izbornoj kampanji). Upravo ovo posljednje je osnov za primjenu Kodeksa u slučaju Alija Denjagić jer se djelo desilo tokom izborne kampanje, a u članu 14 (Zabrana korupcije i drugih oblika zloupotrebe javne funkcije) detaljno je opisano šta sve poslanici NE SMIJU činiti:
- Poslanici Skupštine ni u kom slučaju neće preduzimati bilo kakve aktivnosti koje bi se mogle okarakterisati kao koruptivne aktivnosti i zloupotreba povjerenih javnih ovlašćenja, a u svrhu sticanja lične koristi kao i koristi bliskih srodnika i drugih povezanih lica.
- Poslanicima je naročito zabranjeno:
- a) primanje ili zahtijevanje bilo kakve finansijske ili druge koristi u vezi sa obavljanjem povjerene javne dužnosti;
- b) korišćenje službenih ovlašćenja i ugleda radi sticanja kakve privatne koristi ili koristi povezanih lica;
- c) posebno zahtijevanje ili primanje finansijske ili druge koristi, uključujući i obećanje obezbjeđenja sopstvene buduće pozicije, kao naknade za donošenje odluke, odnosno glasanje koje pogoduje interesima određenog lica, grupe ili organizacije;
- d) primanje ili zahtijevanje nagrade za uticaj na dodjelu budžetskih sredstava (u postupku javne nabavke, finansiranja i sufinansiranja projekata od javnog interesa, dodjele donacija, jednokratnih pomoći i tome slično);
- e) uticanje na zapošljavanje kako u javnom tako i u privatnom sektoru, sa obećanjem protivčinidbe i bez obećanja protivčinidbe;
- f) davanje ili korišćenje povlašćenih informacija do kojih je poslanik došao u obavljanju svoje funkcije radi sticanja finansijske ili neke druge koristi za sebe ili za povezana lica.
Sve je jasno. Ali ništa nije primjenjeno. Komisija ćuti. Posebno glasni u ćutanju su poslanici članovi Komisije. A javnost dobija poruku da postoji dvostruki aršin – jedan za građane, drugi za izabrane predstavnike građana. Mi smo obični smrtnici, a oni polubogovi.
Apsurd zvan Član 33 – rok za ćutanje
Jedna od najopasnijih tačaka Kodeksa je član 33, koji ograničava rok za podnošenje prijave na tri mjeseca od trenutka nastanka povrede. U praksi, to znači da ako građani ili mediji saznaju za djelo tek nakon tri mjeseca – ne mogu preduzeti ništa. To je pravna amnestija, neetička zaštita i institucionalizovano zataškavanje djela.
Pokušaj izmjene je odbijen bez opravdanog razloga i obrazloženja. Na redovnoj sjednici Komisije za sprovođenje Kodeksa, moja malenkost, Božidar Jović, član iz reda građana, predložio je izmjenu člana 33 – da rok od tri mjeseca važi od dana saznanja za djelo, a ne od njegovog nastanka, kao i da se produži na najmanje jednu godinu. Međutim, svi ostali prisutni članovi Komisije bili su protiv. Svi. I oni iz reda građana. Time su poslali poruku da žele da zadrže sistem u kojem se „zastarjelost“ pretvara u metod izbjegavanja odgovornosti. A šta je posao Komisije, ako ne da se bori za javni interes?
Poziv na reformu – ne dozvolimo bezlično ograničavanje etike
Da bi Kodeks imao smisla, potrebno je:
- Hitno izmijeniti član 3 stav (2) i proširiti primjenu Kodeksa na cjelokupan javni prostor, kao i na ponašanje poslanika u privatnom životu. U čemu je smisao Kodeksa, ako isti ne može sankcionisati poslanika koji istuče ženu, vozi u pijanom stanju, učestvuje u tuči koju je sam izazvao, vrši koruptivne radnje mimo taksativno navedenog u pomenutom članu, itd?!
- Hitno izmijeniti član 33, produžiti rok za prijavu na 1 godinu i vezati ga za saznanje o učinjenom djelu.
- Obavezati Komisiju da postupa ex officio po službenoj dužnosti, a ne samo po prijavi.
- Objavljivati sve odluke Komisije uz obrazloženje – u interesu javnosti.
Zaključak
Kodeks, iako manjkav, postoji, ali se, očigledno, ne primjenjuje. Kada poslanik koji biva pritvoren i protiv koga se vodi sudski postupak nastavi da bez sankcija nesmetano obavlja funkciju, a Komisija odbije čak i prijedlog za izmjenu očigledne pravne rupe, građani imaju pravo da kažu: ovo nije zaštita ugleda Skupštine – ovo je zaštita moći od odgovornosti. Poslanici su predstavnici naroda i kao takvi moraju poštovati najviše moralne standarde tokom trajanja mandata. Ne samo na sjednicama Skupštine, sjednicama komisija, u međusobnoj komunikaciji, komunikaciji s predstavnicima drugih nivoa vlasti, komunikaciji sa javnošću i svim javnim istupima, uključujući i istupe na društvenim mrežama i u izbornoj kampanji. Oni trebaju predstavljati moralnu vertikalu 24 sata. Biti model, uzor građanima kako se treba ponašati u javnom prostoru, ali i u privatnom okruženju. Poslanici ne smiju biti sinonim za polubogove, niti kentaure – upravo zato i treba da postoji Kodeks.
Da li, trenutno, KODEKS PONAŠANjA POSLANIKA SKUPŠTINE BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE predstavlja formu ili suštinu, procijenite sami…
Božidar Jović je član Komisije za sprovođenje Kodeksa ponašanja poslanika Skupštine Brčko distrikta BiH iz reda građana. Dugogodišnji prosvjetni radnik, društveni aktivista, predsjednik Udruženja građana “Demos” u Brčkom.
