Ljudi vole čuti poznatu izjavu “voli bližnjega svoga” i tada mnogi pomisle da je bližnji neko ko je doslovno blizu nas u smislu bliskosti. To mora da su roditelji, ili partner koji nam imponuje, dobar komšija, drag prijatelj, neko od koga imamo interesa i slično. Međutim, kada pogledamo kontekst biblijske Isusove izjave poput one “volite svoje neprijatelje i molite se za one koji vas progone” kao i druge izjave gdje naglašava ljubav i prema prijateljima, onda dolazimo do zaključka da je bližnji – svako. Bilo koja osoba u neposrednoj blizini. Prijatelj kao i neprijatelj. Prava božanska revolucija ljubavi, zar ne?
Ko je onda Isus?
Isus je morao biti Bog, a ne samo čovjek, jer mi ljudi nismo u stanju tako voljeti neprijatelje kako Isus traži od nas, barem ne u svojoj snazi, jer ne možemo tako voljeti zbog naše grešnosti. Licimjeri smo koji vole samo istomišljenike. Nije ni čudo što je Isus bez rata i nasilnog pokoravanja samo riječima preokrenuo cijeli svijet koji ga je prihvatio za Boga i spasitelja.
A šta je sa onima koji su činili zlo u Isusovo ime?
Mnogi su kasnije nekoliko stoljeća nakon njegovog pojavljivanja koristili mač u njegovo ime, ali on kao on je stoljećima inspirisao druge bez da je pokrenuo bilo kakav nasilni pokret, a i dan-danas ga mnogi prihvataju i vjeruju mu na riječ bez da koristi bilo kakvu silu da ga moraš prihvatiti. Koliko god ga ismijavali, posvuda se na svim jezicima mogu čuti riječ Jesus, Isus itd. Posvuda je na internetu i uživo i niko nije ravnodušan na to ime. Nije imao diplomu, a zvali su ga učitelj. Nije imao lijekove, a zvali su ga iscjelitelj. Nije vodio niti jednu bitku, a osvojio je cijeli svijet. Nije učinio nikakvog zla, a razapeli su ga. Nije imao robove, a zvali su ga Gospodarom. Nije imao vojsku, a kraljevi su ga se plašili. Sahranjen je u grob, a on i danas živi. Vaskrsnuo je iz mrtvih, a njegovo tijelo nikada nisu pronašli, a da jesu hrišćanstvo bi se zaustavilo još u prvom stoljeću.
Isusova revolucija ljubavi prema neprijateljima je fascinantna.
Isusova nevjerovatna izjava o ljubavi i prema neprijateljima je totalno suprotna od bilo kakvih svjetovnih klišea, klišea gdje se kao pravimo da volimo da ispadnemo dobri, ali se to na kraju svodi na “ljubav” prema istomišljenicima, ali njegova božanska ljubav dolazi sa drugog svijeta i traži od nas da zavolimo i najveće neprijatelje, ako on djeluje kroz nas, iznutra u duhu, a što je totalno suprotno od naše ljudske prirode koja bi neprijatelje osudila, a ne zavoljela i oprostila im. Ali često zaboravimo da je i naše najveće neprijatelje stvorio onaj koji ih voli kakvi god da su, jer je on takav, a ne čeka da oni postanu dobri pa da ih zavoli. Prava ljubav ne gleda ko je ko.
Kako i zašto da se iskreno volimo?
Ljubav nije komplikovana ako je pojednostavimo. Volim te zbog tebe, a ne zbog sebe. Voliš me zbog mene, a ne zbog sebe. Tako se iskreno volimo, a da nismo sebični. Prvi si u drugoj osobi, a drugoj osobi si prvi. Tako umire naš ego, a vaskrsava prava ljubav u svim ljudskim odnosima. Bog se utjelovio u osobi Isusa Hrista da nam pokaže kakvi ljudi da budemo i kako da se ljudski volimo. On se na krstu žrtvovao za naše zlo i preuzeo ga na sebe da bi nas spasio od nas samih i posljedica našeg zla i osudio sebe u tijelu da ne mora nas, da bi se nama smilovao, a pravdu izvršio na sebi. Nije samo sudija, nego i dobri roditelj ako mu vjerujemo, a kao dobar nebeski roditelj uči nas kako da volimo druge kao on. Da ih volimo zbog njih samih, a ne zbog svog interesa od njih. Sama činjenica da neko postoji treba da nas raduje. Voljeti i biti voljen, to je svrha našeg postojanja. Isus je umro za naše grijehe, bio je pokopan i vaskrsnuo je trećeg dana prema Pismima. To je jednostavnost jevanđelja i novog zavjeta ljubavi. Veće ljubavi niko nema od ove: da ko život svoj položi za svoje prijatelje.
Milost Božja nam je potrebnija umjesto zemaljske pravde, kako ne bi došlo do nebeske nepravde.
Isus je genijalni sudija koji je spojio pravdu i milost na način da joj je dodao sastojak ljubavi koja savršeno povezuje to dvoje.
Pravda i milost se prepliću gdje nebeski sudija skida sudačku odoru i pravdu izvršava na sebi da bi se nama grešnicima smilovao.
Kakva revolucija ljubavi!
Heroj umire za nas razbojnike i kažnjava sebe mučeničkom smrću na krstu, a onda vaskrsava i uništava smrt i pobjeđuje đavola i pakao. 
Kaznio je sebe da ne mora nas. To je milost i dar Božji. Ko ga odbije za Gospoda i Spasitelja sudiće mu se po pravdi gdje onda nema milosti, nego vječna osuda.
Isus je umro za naše grijehe, bio je pokopan i ustao je treći dan prema Pismima. Jednostavnost i ljepota jevanđelja.
