Društvo psihologa Brčko distrikta BiH je realizovalo projekat pod nazivom „Preuzmi odgovornost“ koji je finansiran od strane Vlade Brčko distrikta BiH, Pododjeljenja za stručne i administrativne poslove. Projektne aktivnosti su uspješno sprovedene.
Zaključak projektnih aktivnosti se odnosi na to da se svi mi u životu susrećemo sa brojnim oblicima vršnjačkog pritiska i često smo pod uticajem određenih oblika vršnjačkog pritiska.
Nekada se to odnosi na uspjeh u školi, uspjeh u sportskim aktivnostima, uspjeh u ostvarivanju prijateljskih odnosa sa svojim vršnjacima. Također, mnogi mladi ljudi pod uticajem su i onih negativnih oblika vršnjačkog pritiska kao što su korištenje cigarete, alkohol, a u određenim slučajevima i početak seksualnog života ili korištenje narkotika.
Vršnjački pritisak podrazumijeva da grupa ili pojedinac vrše pritisak na drugu osobu da promijeni svoj stav ili ponašanje kako bi se ta osoba „uklopila” u grupu.
Vršnjački pritisak podrazumijeva da mlada osoba, da bi se poistovijetila ili približila svojim vršnjacima, preuzima pojedine oblike ponašanja ili prihvata stavove većine te grupe. To može biti opasno ukoliko se mlada osoba prije toga ne upozna sa eventualnim negativnim posljedicama takvih odluka.
Vršnjački pritisak može biti i pozitivan i negativan pa ga kao takvog definišemo u nekoliko različitih oblika:
- Direktan vršnjački pritisak: znači da jedna ili više osoba učestvuje u donošenju odluke određene osobe.
- Indirektan vršnjački pritisak: znači da određena osoba zbog odluka koje donose njegovi/njeni vršnjaci preispituje vlastite odluke kako bi se poistovijetila sa tom grupom.
- Online vršnjački pritisak: može biti u formi direktnog i indirektnog vršnjačkog pritiska i najčešće se odvija putem socijalnih mreža (Facebooka, Instagrama, Tik toka i sl.) i foruma.
Značajni faktori koji doprinose ranjivosti djece na neprijatna iskustva s vršnjacima ujedno objašnjavaju i zašto pojedina djeca postaju žrtve nasilja. Djeca koja imaju razvijeno visoko i stabilno samopoštovanje manje su podložna vršnjačkoj agresiji i raspolažu socijalnim vještinama koje im omogućavaju da se lakše odupru pokušajima uznemiravanja.
Suprotno tome, djeca s narušenom slikom o sebi osjetljivija su i burnije reagiraju na zadirkivanje čime motivišu nasilnika na još veću okrutnost. Kod djece koja imaju problema s izražavanjem ljutnje i kontrolom emocija ne dolazi do izražaja osjećanja nemoći koji motiviše zlostavljače da, iz znatiželje za zabavom, budu još nasilniji. Jedan od povoda za nasilno ponašanje može biti i društveno neprihvatljiva ponašanja djeteta žrtve, a za koja su odgovorni njegovi roditelji. Ona mogu uključivati kulturalno-higijenske navike, ophođenje sa drugima, način oblačenja, dnevne rutine i sl.
Pojedina su djeca po svom temperamentu vrlo napeta i mogu se činiti preosjetljivom na mnoge stvari kao što su buka, promjene ili novine u svakodnevnoj rutini, te slično tome, i na kritike drugih osoba.
