Države potpisnice priznaju pravo na rad osobama s invaliditetom, na ravnopravnoj osnovi s drugim osobama, što uključuje i pravo na mogućnost zarađivanja za život od slobodno izabranog ili prihvaćenog rada na tržištu rada i radnom okruženju koje je otvoreno, sveobuhvatno i dostupno osobama s invaliditetom.
KONVENCIJA O PRAVIMA OSOBA S INVALIDITETOM, ČLAN 9.
Prije tri dana bio sam na sastanku na kom je tema bila zapošljavanje lica sa invaliditetom. Da li ste znali da je Brčko jedini dio Bosne i Hercegovine u kom osobe sa invaliditetom nemaju prednost pri zapošljavanju? S druge strane, poslodavci koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom ne ostvaruju nikakve olakšice i stimulanse. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba s invaliditetom nikako da dođe na dnevni red Skupštine. Jedan nacrt je izrađen prije više od sedam godina, dok je drugi već godinu dana „u proceduri“.
Pročitao sam ovaj najnoviji nacrt zakona. U suštini, nije loš, ali čini mi se nedorečen. Potrebno ga je uskladiti sa zakonom o državnoj službi, a da bi postao funkcionalan, što ranije je potrebno usvojiti i podzakonske akte. Takođe, nije mi najjasnije na koji tačno način bi osoba sa invaliditetom ostvarivala prednost pri konkurisanju za poslove u javnoj upravi.
Nisam siguran zašto se odugovlači sa usvajanjem ovog zakona. Jedino što mi pada na pamet je obavezan doprinos zanemarljive visine koji će morati plaćati poslodavci koji ne zapošljavaju lica sa invaliditetom. S obzirom da u Skupštini sjedi značajan broj poslodavaca i da mnogi poslodavci imaju ogroman uticaj na donošenje odluka, možda to i jeste razlog.
Kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo nezavisno življenje i potpuno sudjelovanje u svim područjima života, države potpisnice ove Konvencije poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi im osigurale pristup, na ravnopravnoj osnovi s drugim osobama, izgrađenom okruženju, prevozu, informacijama i komunikacijama, uključujući informacione i komunikacione tehnologije i sisteme, kao i ostaloj opremi, prostorima i uslugama namijenjenim javnosti, kako u urbanim tako i u ruralnim područjima.
KONVENCIJA O PRAVIMA OSOBA S INVALIDITETOM, ČLAN 9.
Zakon neće riješiti sve probleme. Potrebno je u svim sferama imati više obzira prema onima koji su najugroženiji među nama. Prije godinu i po obećano je da će grad rekonstruisati pješačke prelaze na Bulevaru mira kod Robne kuće kako bi i ljudi u invalidskim kolicima mogli prelaziti ulicu. Niko ne krivi današnje vlasti što su pješački prelazi tako urađeni, jednostavno, tad se nije mislilo na potrebe lica sa invaliditetom, ali zašto već jednom ne isprave tu grešku prethodnika?
Pomislio bi čovjek da današnji gradski rukovodioci imaju više obzira pri izgradnji i rekonstrukciji puteva i ulica. Ali ne. Sjetimo se nakaradne rekonstrukcije ulice Branislava Nušića (koja je predugo trajala – nismo zaboravili) i u kojoj sada postoje preuski trotoari na kojima se dva čovjeka ne mogu mimoići. U toj ulici se nalazi dječiji vrtić, samo da napomenem. Čak i novi kružni tokovi i dalje imaju „stepenicu“ koja je mnogim ljudima u invalidskim kolicima nepremostiva prepreka. To je tako mala stvar za riješiti, ne iziskuje nikakve dodatne troškove, ali odgovorne kao da nije briga.
Države potpisnice obavezuju se prikupljati odgovarajuće informacije, uključujući statističke podatke i podatke iz istraživanja, kako bi mogle formulirati i provoditi politiku za ostvarivanje ove Konvencije.
KONVENCIJA O PRAVIMA OSOBA S INVALIDITETOM, ČLAN 31.
Ne postoji registar osoba sa invaliditetom. Ne znamo koliko nas je takvih i s obzirom na to, teško je definisati bilo kakvu politiku rješavanja problema sa kojim se osobe sa invaliditetom susreću. Međutim, za početak bi bilo dovoljno djelovati u skladu sa Konvencijom čija je primjena obavezna u Bosni i Hercegovini, pa i u Brčkom koje u primjeni kaska za ostatkom države.
U konačnici, rješavanje problema osoba s invaliditetom zahtijeva koordinisane napore vlade, poslodavaca, medija i cijelog društva. Potrebno je više od zakona, potrebna je promjena mentaliteta i kulture prema osobama s invaliditetom – naivno sam mislio da to više nije tema.
