Aida Omerhafizović objavila je prošle godine svoju prvu knjigu “Slijedi pero”, koja je naišla na mnoštvo pozitivnih reakcija od strane čitalaca na društvenim mrežama, gdje na moderan način predstavlja svoj književni rad. Knjiga, po mišljenju mnogih koji su je pročitali, ruši tabue i ljudima približava ljubavni život jedne žene, kako bi mogli na što bolji način razumjeti njen odnos prema muškarcima.
Iako je prvenstveno pisana za žensku čitalačku publiku, “Slijedi pero” može biti veoma poučna knjiga i za muškarce, jer opisuje kako jedna žena modernog doba gleda na ljubavne odnose.
Mlada brčanska spisateljica za Plural odgovara: koliko je bilo teško u maloj sredini objaviti knjigu sa temom koja je i dalje tabu za naše društvo, je li teško privući pažnju čitalaca u vremenu interneta i društvenih mreža, treba li nam više književnika, šta možemo očekivati u nastavku njene profesionalne karijere?
- S obzirom na to da dolazite iz jedne male sredine kao što je Brčko, koliko je bilo teško odlučiti se za objavljivanje knjige sa temom koja je i dalje tabu za naše društvo?
Izuzetno teško. Trebala je čak biti objavljena sa ekstremnijim i transparentnijim sadržajem, ali naravno da sam razgovarala sa ljudima, svojom podrškom prije samog finaliziranja knjige. Sugerisano mi je da za prvo pojavljivanje ipak malo ublažim. Iz razloga što će većina, knjigu pisanu u prvom licu, poistovijetiti sa mnom umjesto sa likom. To se zaista i desilo. Meni to ne smeta sve dok to nekome pomaže i daje utjehu, pokazuje put, biva podrška unutar samoga duha. Publika u BiH nije navikla na ovakav sadržaj jer dominira ratna tematika koju lično izbjegavam i smatram da nam je potrebna nova perspektiva, novi val i osvježenje u umjetnosti. Sada je već lakše jer je publika to odlično prihvatila.
- Da li reakcije na ovu knjigu govore o tome da se ova sredina polako otvara i prihvata drugačije poglede na svijet?
Mislim da nisam izmislila toplu vodu ili pričala o nečemu što već ne postoji u regionu ili o čemu psiholozi i filozofi nisu pričali i ranije. Sve je već rečeno, mi kao kreatori možemo samo malkice da doziramo i to uljepšamo, pretočimo u neku novu perspektivu. Nazvala bih to “orginalnom kopijom” jer crpimo inspiraciju od drevnih kreatora, barem za sada dok se ne stopimo sa tehnologijom i tu zauzmemo svoje pozicije za dalju kreativnost. Tako da mislim da je publici sve to poznato, samo nisu bili u doticaju, u tolikoj mjeri, s takvim sadržajem. Vjerovatno će “Slijedi pero” knjiga uroditi normalnost kod publike za ovakvim knjigama.
- U kojoj mjeri ste iznijeli svoja lična iskustva u knjizi i koliko Vas je sve to izgradilo kao osobu?
Kada govorimo o ličnim iskustvima podrazumijeva se i proživljeno sa prijateljima, porodicom, poznanicima, drugim likovima iz sfere umjetnosti. Sa tog aspekta bih rekla da je knjiga u potpunosti satkana od ličnih iskustava. U suprotnom iskustava, povezanih sa mojim “Ja” i mojom sijenkom, je procentualno između 30-50%. Još uvijek ne mogu jasno odrediti granicu jer sam se toliko srodila sa likom Alin. Naravno, ostavila sam srce na papiru. Ispunilo me je ovo stvaranje. Lik mi je dao slobodu i osjećala sam se ponovo rođenom nakon izdanja. Uvijek sam poštovala sebe, ali nakon ove knjige osjetila sam se dovoljnom sama sebi, jer sam napravila makar jedan mali korak za čovječanstvo. A taj korak nije uprljan, nemoralan, nepošten, sebičan već baš onakav kakav treba da bude kada se stvara za druge, iskren do bola i čiste duše.
- Kakvi su komentari muškaraca koji su pročitali “Slijedi pero”?
Mislim da su mi komentari muškaraca bili najzanimljiviji. Nisam im se nadala, ali se neka čudna podrška desila sa njihove strane. Uvijek se oglase oko toga da sada bolje razumiju ženu. Ovakva knjiga sigurno može im biti od koristi. Naravno, ukoliko žele da razumiju ženu.
- Živimo u vremenu interneta i društvenih mreža, kada se sve manje ljudi odlučuje na čitanje knjiga. Je li teško privući pažnju čitalaca?
Iskreno nisam razmišljala nikada iz takve perspektive. Ma kako mi mislili da je tehnologija tu prisutna ili krivac za nešto, sjećam se svojih školskih dana. I tada je nekolicina čitala knjige, a ostali su namjerno poricali sebi čak i njihovo postojanje. Tako je i danas. Knjige će uvijek biti popularne, trend, korisne i jednostavno potreba. Možda ipak ove društvene mreže potiču ljude da čitaju. Primijetim da sam mnogo ljudi inspirisala da pročitaju makar moju knjigu iako nisu godinama ili od školskih dana čitali. S obzirom da nikome knjigu nisam ponudila da je kupi ili pročita, pa ni rođenoj majci, smatram to ličnim uspjehom. Neki dio mene se ispunio zbog toga. Tako da bih rekla kako je danas lakše privući pažnju čitaoca i to uz pomoć interneta i društvenih mreža. Ima nade ipak, rekla bih.
- Treba li nam više književnika, pogotovo ženskih spisateljica?
Mislim da nisam kompetentna da odgovorim na ovo pitanje jer sam i ja “nova” na polju književnosti. Teško spajam riječi “pisac”, “književnost”, “umjetnost” sa sobom. Po nekoj mojoj logici treba te riječi zaslužiti i naći se na listi sa Mešom Selimovićem ili Ivom Andrićem. Osvježenje nam svakako treba, mladi treba da grade, ali ne da se preko noći krase titulama i da se prostor daje svakakvoj kritičkoj masi. Ne bih kategorizirala umjetnike, za mene je dovoljno da bude Čovjek i da stvara dušom. A takvi nam uvijek trebaju.
- Šta čitaoci mogu da očekuju u nastavku Vašeg književnog rada?
Zaustavila bih se kod prve knjige i pažljivo saslušala povratnu informaciju. Svakako da pišem nastavak ove knjige, ali sigurno neće ugledati svjetlo dana prije 2024. godine. Nisam nikada bila za kvantitet. Ne želim da iskačem iz “frižidera” i nemam energiju za to. Volim da proživim život, osjetim ga, ustanem i padnem, a onda to negdje zapišem kako bi pomoglo drugome pri padu.
- Pored pisanja, bavite se i marketingom. Koji su Vam ciljevi u profesionalnoj karijeri?
Razmišljala sam dugo o poslu koji ne ovisi o sistemu u kojem živim, koji ne svira ujutro alarm za buđenje i koji dozvoljava da radim s bilo kojeg mjesta na planeti. S obzirom da sam završila ekonomiju i imala dodir sa marketingom odlučila sam se upustiti u sferu digitalnog marketinga. Želim tu izgraditi svoju karijeru, imam na umu par ciljeva, ali ako bih rekla da razmišljam pet godina unaprijed, lagala bih. Zadovoljna sam sa ovim što trenutno radim, imam super klijentice i ne želim se seliti još uvijek iz Brčkog. To je sve što trenutno znam. Nekako nas ljudi samim pitanjima tiskaju u onu perspektivu gdje se očekuje da kažemo nešto senzacionalno o svojoj karijeri ili veliko. Ne želim sebi takve pritiske i opterećenja. Očekujem na profesionalnom planu da ostanem Čovjek, sklopim super odnose sa ljudima, budem im od koristi, uživam u poslu koji volim, a volim, ponudim najbolje od sebe, pa gdje nas zvijezde odvedu.
