Dugogodišnji volonter i omladinski radnik PRONI Centra za omladinski razvoj te dopisnik nekoliko portala za mlade, Brčak Ismail Selmanović za Plural govori o svom društvenom aktivizmu, povodom 5. decembra – Svjetskog dana volontera.
- Možete li se prisjetiti Vašeg prvog volonterskog angažmana, kada se on desio i da li ste se samoinicijativno odlučili za taj put?
Svoj prvi ozbiljniji volonterski angažman započeo sam u PRONI Centru za omladinski razvoj u Brčkom, u sektoru administracije i finansija. Gdje sam bio i volonter godine u jednom od gradova u kojima PRONI djeluje. Svjestan činjenice i važnosti formalnog obrazovanja i da kao takvo nije dovoljno za napredak, odlučio sam se samoinicijativno na volontiranje kao i na neformalno obrazovanje.
- Volontiranje nije privlačno velikom broju ljudi, jer ne donosi materijalnu korist koja je mnogima glavni motiv za obavljanje poslova. Lični interes, pogotovo u današnjem vremenu, sve više se nameće kao najveća, a nerijetko i jedina stvar koja ljude pokreće. Zašto nije IN biti društveno koristan i boriti se za javni interes bez želje za materijalnom koristi?
Sama želja da se nekome pomogne, asocira nas na nešto pozitivno, na dobro, na promjenu. Ja vidim volontiranje kao jedan od ključnih elemenata koji doprinose razvoju i oblikovanju demokratskih promjena u svakom društvu te je važan dio svakog savremenog društva. Ne možemo njegovati povjerenje među ljudima, toleranciju i empatiju ako sve u životu radimo isključivo za novac. Volontiranjem donosimo svjesnu odluku da ćemo svojim trudom i zalaganjem utjecati na pozitivne promjene u našem društvu, da ćemo preuzeti odgovornost i učiniti našu zajednicu boljim mjestom za život, ali i raditi na ličnom razvoju i napretku. Naravno važno je napomenuti da niko ne treba cijeli život biti volonter, ali jedan dio svog odrastanja, posebno mlade osobe trebaju posvetiti tome kako bi izgradili sebe i svoje neke stavove prema okolini. Želio bih izdvojiti jednu za mene posebnu volontersku aktivnost koja se desila u skorije vrijeme, a to je jedan dan koji sam proveo sa djecom iz doma bez roditeljskog staranja. Zanimali su me njihovi stavovi, razmišljanja, ambicije koje imaju. U razgovoru sa njima pokušao sam da otklonim neke njihove predrasude koje imaju prema okolini. I na kraju ne treba vam veća nagrada nego ta da vam kažu da im je vrijeme provedeno sa vama bilo odlično.
- Čini se da se ljudi sve više udaljavaju jedni od drugih, vodeći brigu samo o sebi i najbližima. Međutim, neke krizne situacije uvijek pokažu kako smo itekako potrebni jedni drugima. Humanost dolazi do izražaja tek kada takve priče dospiju u javnost, pa se postavlja pitanje zašto je ljudima teže samoinicijativno pružiti pomoć drugima?
Često su nam kao društvu nametnute mnoge podjele, ali smo uvijek ujedinjeni oko jednog, a to je problema. Živimo u vremenu velikog razvoja društvenih mreža, a mi nikad nismo bili manje društveni. Naša svakodnevnica je virtuelna, sve manji kontakt sa ljudima doveo je do toga da se zatvorimo u sebe, sami sa svojim problemima. Često čujem ljude kako u prolazu jedni drugima kažu: „E šta ima, kako si?“ i samo prođu. Živimo u vremenu retoričkih pitanja. Kao omladinski radnik svakodnevno sam u kontaktu sa mladim ljudima, kojima često fali samo malo naše podrške da pobijede sebe, zablistaju i da budu ono što su oduvijek trebali biti. Ne zaboravimo da naše malo nekome znači puno.
- Stekli ste veliko iskustvo kroz društveni angažman i rad na brojnim projektima. Možete li istaći jedan projekat koji za Vas ima poseban značaj u kontekstu ličnog razvoja i napretka?
Zaista je teško izdvojiti samo jedan projekat, jer je svaki na svoj način imao uticaj na mene i izgradnju ličnosti. Često sebi postavljam pitanje: Kada si posljednji put uradio nešto prvi put? Nismo rođeni sa skupom vještina, već ih stičemo trudom. Lični razvoj i rast, to je ono što određuje kvalitetu i standard života. Zato je korisna vještina rada na sebi, želja da se svaki dan napravi barem mali korak prema cilju u smjeru napredne verzije sebe. Projekat vezan za mentalno zdravlje koji je trenutno aktivan ima poseban značaj za mene, a veliku važnost tome je dala i moja objava na jednoj od društvenih mreža baš na ovu temu koja je imala jako veliki doseg. Nažalost, svjedoci smo svakodnevnog cyber nasilja. Nema sumnje da se razne situacije trenutno dešavaju svuda oko nas možda sa ljudima koje volimo. Za bolje mentalno zdravlje bitno je progovoriti. I dalje se smatra temom o kojoj se manje govori. Nikad se ne ustručavajte da svaki dan napravite korak ka svom mentalnom miru i smirenosti! Ono što često želim istaći, a to je da mentalno zdravlje nije samo 10. oktobar! Mentalno zdravlje nije odredište, već proces. Ne postoji problem bez rješenja. Rat s mentalnim zdravljem je teško pobijediti, ali ako išta vrijedi pobijediti, onda je to to.
- Šta želite postići kroz rad u nevladinom sektoru i koji su Vam poslovni ciljevi za budućnost?
Često slušam svoju intuiciju i učim sebe hrabrosti da drugačije pristupim stvarima u životu, jer sam svjestan činjenice da to može dovesti do boljih odluka. Važno je da budemo otvoreni i iskreni prema sebi, ko smo i kuda idemo. Moj omiljeni dio omladinskog rada je upoznavanje mladih sa kojima radim na ličnom nivou i pomažem im da razviju svoje vještine kako bi uticali na svoju zajednicu. Pored rada u nevladinom sektoru, trenutno učim i djelujem na pokretanju svog start up-a.
