Na današnji dan navršilo se 17 godina od smrti / preseljenja Irfana H. Mehmedagića, uglednog Brčaka i dobrotovora brčanskog „Preporoda“, člana Inicijativnog odbora za obnavljanje djelovanja „Preporoda“ u Brčkom (1991). Učinio je nemjerljiv doprinos u obnovi djelovanja Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ Brčko distrikt Bosne i Hercegovine (2002). Zbog svih navedenih zasluga, odlukom Skupštine Bošnjačke zajednice „Preporod“ Brčko distrikt Bosne i Hercegovine (2007), posthumno je proglašen dobrotvorom.
Potiče iz ugledne porodice H. Mehmedagića koji su, prema nekim predanjima, porijeklom iz Turske i Sirije. U Brčko su doselili krajem 17. stoljeća, a privukla ih je trgovina koja se snažno razvijala u tom periodu. Utemeljitelj porodice je Mehmed, koji je imao sina Mehmedaliju i kćer Halimu, koja se udala u poznatu bijeljinsku porodicu Muradbegović. Nakon početnih uspjeha u trgovini kupili su velike zemljišne posjede u Brčkom i okolnim mjestima: Omerbegovači, Dizdaruši, Koraju, Goricama i Rijekama. Mehmedov sin Mehmedalija zvani Agica titulirao se kao aga jer su zemljišne posjede formirali i uvećavali kupovinom. Imao je dva braka. U prvom braku sa Sadijom rodilo se sedmero djece. Nakon smrti supruge Sadije, oženio je Seniju Selimbegović i iz toga braka su rođeni Fadila i Irfan. I pored velikih zemljišnih posjeda i razvijene trgovine, sva muška djeca te kćerka Fadila stekli su akademsko obrazovanje. Najstariji sin Mustafa završio je medresu u Sarajevu i stekao titulu hafiza. Nikada nije službovao u Islamskoj zajednici nego se, uz oca, bavio trgovinom. Bio je osoba visokog ugleda u društvu, pa je tako 1935. godine izabran za gradonačelnika Brčkog. Funkciju gradonačelnika Brčkog obnašao je do 1938. godine. Smail je završio Trgovačku akademiju, a Ahmo, pored Akademije, Višu komercijalnu školu u Pragu. Nakon završene Akademije Ahmo je usavršavao trgovački zanat u Hamburgu i Londonu, radeći u velikim trgovačkim firmama, nakon čega se vraća u Brčko i nastavlja trgovinu sa bratom Smailom. Najmlađi sin iz prvog braka Ali Osman (1906–1978) studirao je medicinu u Beču, specijalizirao internu medicinu i subspecijalizirao kardiohirurgiju u Parizu. Ali Osman može se smatrati jednim od prvih specijalista interne medicine i kardiohirurgije u Bosni i Hercegovini. Najstarija kćerka Tahira živjela je u Brčkom i imala tri braka. Mlađa sestra Halima udala se za uglednog trgovca Hasana Bećirevića, a najmlađa Ešefa za poznatog bijeljinskog trgovca Hadžibeganovića. Kćerka Fadila, iz drugog braka, završila je Trgovačku akademiju i Višu ekonomsku školu. Radila je kao činovnik u Münchenu i Zagrebu.
Mehmedagići su razvili vlastitu trgovinu i za te svrhe u centru grada izgradili kompleks poslovno-stambenih objekata. Bio je to svojevremeno jedan od najvećih skladišnih prostora u gradu. Zgrada je projektirana tako da se na jednom kraju kroz „tunel“ ulazi u veliko kolsko dvorište u kojem je još nekoliko poslovnih zgrada. Ovaj poslovni kompleks izmijenio je izgled u prvoj rekonstrukciji kada je novi poslovni objekat izgrađen uz cestu, danas gradsku pješačku zonu, a mnogi od objekata u unutrašnjosti dvorišta nisu izgrađeni.
Nakon smrti Mehmedalije (1929) i prerane smrti Smajla (1939), poslove trgovine preuzeli su i nastavili razvijati Hafizaga (Mustafa) i brat mu Ahmo. U Münchenu su otvorili firmu za prodaju proizvoda, uglavnom sirove i suhe šljive te oraha. Izvoz je organiziran tako što bi se roba tovarila u Brčkom u zatvoreni teretni vagon koji je u poslijepodnevnim satima prevezen do Vinkovaca. Iz Vinkovaca bi istu večer roba vozom transportirana do Münchena, gdje bi stizala sutra popodne. Zanimljiv je podatak da su Mehmedagići u vrijeme Kraljevine SHS / Jugoslavije bili glavni liferanti bestilja za vojsku Kraljevine. Tako veliki i unosni poslovi omogućili su im kupovinu 23 stana različite veličine u Beogradu, odmah iza zgrade Skupštine Jugoslavije. Navedenu imovinu nikada nisu uspjeli vratiti u posjed i vlasništvo.
Irfan H. Mehmedagić je najmlađi sin Mehmedalije. Rodio se 12. aprila 1929. godine, nekoliko mjeseci poslije smrti oca Mehmedalije. U Brčkom je završio osnovnu i Trgovačku školu, a na zagrebačkom sveučilištu Ekonomski fakultet. Pripadao je prvim poslijeratnim generacijama Brčaka koji su se obrazovali u Zagrebu. Nakon završenog studija Ekonomije vraća se u Brčko, gdje je radio kao komercijalni direktor u preduzećima „Interplet“ (1959–1964) i fabrici namještaja „Bosna“ (1964–1988). Najveći dio radnog angažmana proveo je u fabrici namještaja „Bosna“ radeći poslove trgovačkog putnika. Ekonomsko obrazovanje i trgovački duh koji nosi iz porodice bili su pretpostavke za vrlo uspješnu karijeru trgovačkog putnika. Visoke uplate doprinosa za vrijeme radnog angažmana osigurale su mu najveću penziju isplaćivanu u to vrijeme (1988) u Bosni i Hercegovini. U braku sa uglednom doktoricom Begzadom (djevojačko Šuljak) rođeni su sinovi Anis i Asmir.
Ono što će u našim prvim i kasnijim susretima ostaviti najsnažniji dojam i trajno sjećanje na Irfana su visok stepen radne etike, racionalan odnos prema novcu i svijest o važnosti pomaganja i darivanja. Često bi govorio: „Dinar potroši, dinar uštedi i dinar podijeli“. Pripadao je rijetkim primjerima brčanskih Bošnjaka koji su njegovali kulturu darivanja i vakufa sa posebnim senzibilitetom za kulturu i obrazovanje. Za života je uspio tu svijest i tradiciju prenijeti na svoje nasljednike, najbliže članove porodice.
Djelomični povrat oduzete imovine Irfan H. Mehmedagić započeo je 1991. godine kada je kupovinom od grada vratio u posjed i vlasništvo magazu u centru grada. Nakon povratka u grad 1999. godine dao je pod zakup poslovne prostore u magazi, osim dva koja je ostavio za „Preporod“, koji još uvijek nije bio obnovio rad i djelovanje u gradu. U nekoliko susreta na ulici p(r)ozivao nas je da obnovimo djelovanje „Preporoda“ u gradu i u tome bi bio ustrajan sve dok to nismo i obavili. Tako je sjedište „Preporoda“ sve do useljenja u zgradu Islahijeta (2010) bilo u poslovnom prostoru Mehmedagića. Nije dočekao useljenje „Preporoda“ u Dom Islahijeta, ali je suprugi i sinovima ostavio u amanet obavezu da svakog mjeseca uplaćuju prilog za „Preporod“, što oni i njihova djeca čine i danas. Osim brige za „Preporod“, kao bošnjački vakuf u kulturi, Mehmedagići su najveći donatori (vakifi) za obnovu Hadži-Pašine džamije u Brčkom te ograde i česme na gradskom mezarju Meraje / Ivici. Prilikom planiranja gradnje džamije u naseju Rijeke 1989. godine Irfan H. Mehmedagić je, na upit i molbu odbora za gradnju džamije, dao usmenu saglasnost za zemljište na kojem je planirana izgradnja džamije, a koje je ranije bilo u vlasništvu Mehmedagića. U tom dijelu Brčkog Mehmedagići su imali 700 duluma zemljišta koje je oduzeto nacionalizacijom nakon Drugog svjetskog rata. Supruga Begzada hanuma je 2000. godine dala sagraditi i uvakufiti česmu u naselju Sagrdžije u Sarajevu.
Svijest o značaju darivanja i institucije vakufa, kao brige za opće dobro i darivanje za kulturne i vjerske potrebe Muslimana – Bošnjaka može se u Brčkom pratiti još od kraja osmanske uprave Bosnom. U tome su posebne tragove ostavili Kučukalići, Kantardžići, Slomići i druge porodice toga vremena. Mehmedagići predstavljaju primjer porodice koja je nastavila tu tradiciju i sačuvala je do dan-danas. Poznato je da je česmu u Prnjavoru sagradio Irfanov djed Mehmed, prije polaska na hadždž 1856. godine. Bila je praksa u to vrijeme da hadžije prije polaska na hadždž učine neko posebno dobro djelo. Tako je Mehmed-aga Kantardžić pred polazak na hadždž sagradio česmu u Kolobari, a po povratku sa hadždža i drugu kod bolnice. Prema kazivanju brčanskog hroničara Ataha Mahića, česmu u Mahali Varoš dao je sagraditi Ahmet-beg Biogradlija, a u današnjem naselju Eš Danko Lazić. Za Mehmedagiće se vezuje i sjećanje starijih Brčanki i Brčaka u vezi sa džamijom u centru grada, koju je nekoliko generacija pamtilo kao Agičinu džamiju. Vjerovalo se da je džamiju sagradio Mehmedalija Agica, ali je istina da su ovu džamiju Mehmedagići održavali dugi niz godina i da je njen graditelj Dizdar Mujkanović, prognanik iz Šabca, sredinom 19. stoljeća. Džamija je srušena 1956. godine i na istom lokalitetu sagrađen je objekat Pošte.
Sjećanje na rahmetli Irfana H. Mehmedagića i druge ugledne brčanske porodice ima i simbličko-vrjednosni značaj koji prevazilazi svaki vremenski okvir. Sve više sam uvjeren da su bolje razumijevali ulogu darivanja / vakufa – dobrovoljne ili neobavezne institucije za pojedinca, obavezne za zajednicu – usmjerenog u ostvarivanju onog što je u modernom svijetu poznato kao welfare-state – socijalna država ili država blagostanja koja se brine o svojim građanima. U poznatoj pariškoj studiji Introduction to islam (Pariz, 1957) ističe se da je ekonomski život sastavni dio islamske doktrine, usmjeren na stvaranje maksimalnih uvjeta svakom građaninu, uz motiviranje na rad, nauku i solidarnost. Ulogu darivanja i vakufa danas vidim kao ispunjavanje općih potreba zajednice, bez obzira na to o kojem segmentu je riječ. Primjeri pojedinaca koji brinu i pomažu kulturu i nauku zaslužuju posebno mjesto u našem kolektivnom pamćenju.
Neka je vječni mir i milost Svevišnjeg tvojoj plemenitoj duši!
