Svjetski dan teatra za djecu i mlade pod motom “Odvedite danas dijete u pozorište” obilježava se svake godine, 20. marta širom svijeta kroz izvedbe predstava, promocije, radionice, diskusije, izložbe, predavanja, čitanje poruka o dramskom odgoju… Cilj obilježavanja ovog datuma je ukazivanje na značaj teatra i teatarske umjetnosti za društvo u cjelini, a naročito za djecu.
Tim povodom za Plural.ba teatarska producentica i dramska edukatorica Sandra Ikanović Jovičić govorila je o značaju teatra, načinu na koji će ove godine Svjetski dan teatra za djecu i mlade biti obilježen u Brčkom, o radu sa djecom kao i o svojoj profesionalnoj karijeri.
- Šta predstavlja teatar za djecu i mlade?
Teatar je mjesto gdje djeca mogu da dožive živu umjetnost, uče, njeguju svoju kreativnost i maštu… Teatar i teatarske i izvedbene forme su savršen način da djeca uče, progovore o onome što ih zanima ili muči, istraže svijet na jedan potpunu drugačiji način. Kroz teatar djeca uče o svijetu oko sebe, mitovima, legendama, bajkama, stvarnosti, prošlosti, sadašnjosti i nagovještavaju budućnost. Uče se slobodi izražavanja, toleranciji, razumijevanju, poštovanju, stiču socijalne vještine, proširuju svoje vidike.
- Svjetski dan teatra za djecu i mlade ove godine će biti obilježen i u Brčkom. Premijerno će biti izvedena predstava “Priča o putovanju i odrastanju”. O kakvom putovanju i odrastanju je riječ?
Naime, u prethodnih nekoliko mjeseci, s grupom nevjerovatnih mladih ljudi radila sam na predstavi “Priča o putovanju i odrastanju” koja govori o prijateljstvima, potrazi za identitetom, prilagođavanju novim sredinama i velikim životnim promjenama koje nastaju kao posljedica selidbe. Inspiraciju za likove i njihove kartakterne osobine uzela sam iz čuvenog romana “Mali princ”, te ih smjestila u naše podneblje i okolnosti koje su svima nama bliske i poznate. Većina nas se u nekom momentu ili selila ili smo doživjeli da se neko blizak nama seli u drugi grad ili drugu državu. Skupa s djecom sam radila na pisanju teksta, postavci scena, izboru muzike, kostima, izgledu scene, što cijeli proces rada čini jedistvenim i veoma značajnim iskustvom, kako za njih, tako i za mene. Iskreno se nadam da će to publika prepoznati i da će im se svidjeti naš teatarski koncept. Predstava će biti izvedena u Domu kulture s početkom u 19:00 sati.
- Ko su glumci koji će zaigrati na daskama brčanskog Doma kulture?
Uloge u predstavi tumače: Aleksa Vranjković, Andrijana Gajić, Bojana Đurđević, Emilija Ristiž, Elena Vranjković, Gordana Đurđević, Leon Pavlović, Nikolina Mihajlović i Sara Andrić. Predstava je nastala u saradnji s Omladinskom organizacijom Mali princ, koja već nekoliko godina radi na edukativnim projektima za djecu i mlade, te su prepoznali važnost ovakvih projekat koji su edukativnog, ali i umjetničkog karaktera. Upravo zbog toga, predstava je uključena i u ovogodišnji program obilježavanja Dana distrikta i sretni smo da je naš trud i rad prepoznat.
- Koji je razlog zbog kojeg ste upisali Akademiju dramskih umjetnosti i kakva ste sve iskustva stekli nakon završetka Akademije?
Razlog zbog kojeg sam upisala Akademiju jeste upravo ljubav prema teatru i teatarskoj umjetnosti. Imala sam sreće da tokom studiranja učim od izuzetnih umjetnika i teatarskih djelatnika, a da svoje znanje i iskustvo produbljujem radom u profesionalnim teatrima i teatarskim festivalima. Rad u teatru započela sam kroz projekte Teatra Kabare Tuzla tokom studiranja, gdje smo mi studenti tuzlanske Akademije dobili prvu priliku za profesionalni angažman. Po završetku Akademije, počela sam raditi u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, gdje sam prvi put radila na projektima za djecu i mlade. Radeći u ovom pozorištu imala sam priliku da učim od najboljih i iskustvo i znanje koje sam tu stekla je neprocjenljivo. Nakon što sam se doselila u Brčko – fokusirala sam se najviše na rad na projektima za djecu i mlade, posebno iz oblasti umjetničke edukacije. Do sada sam u saradnji s nekoliko nevladinih organizacija kao mentorica, ali i rediteljica uradila nekoliko predstava s djecom i mladima, namijenjenih djeci i mladima.
- Da li je teško raditi sa djecom?
Smatram da je rad s djecom i rad za djecu izuzetno važan i ozbiljan poziv koji iziskuje puno truda, energije, zalaganja, strpljenja i razumijevanja, ali voljnost da se nadograđujemo, stalno učimo i radimo na sebi. Znate da sve to vrijedi kada vidite sretna i nasmijana dječija lica željna učenja i novih iskustava, njihovu sreću i ushićenost poslije svake radionice, probe i izvedene i odgledane predstave.
