Glumac Bosanskog narodnog pozorišta Zenica Adem Smailhodžić ostvario je više uloga u predstavi “Tri dana ili Uspon i pad gospodina B.” koja je izvedena treće večeri Internacionalnih teatarskih susreta u Brčkom. Na sceni se prvo pojavljuje kao doktor, zatim kao dedo, pljenitelj, prosjak Alois i prežderani Englez. U intervjuu nakon predstave ističe da proces rada na ovoj predstavi nije bio jednostavan.
Morali smo ponovo pozvati nešto u pomoć, a to je ono što smo radili na našim akademijama i što nam je pomagalo u mnogome da napravimo različite likove. Nije jednostavno, ali sigurno da uz dobru podlogu mi smo to uspjeli, naravno vođeni dobrim režiserom. Kolegijalno je to bilo i nije nimalo lako. Uvijek se moramo oslanjati jedni na druge. Oslanjali smo se jedni na druge u radu na ovoj predstavi, nije bilo jednostavno, ali se nadam da smo uspjeli napraviti dobru predstavu, a ono što je najbitnije nama glumcima, uspjeli smo napraviti distinkciju tih likova. To je ono što nas posebno raduje, ono u čemu mi kao glumci uživamo, kada smo svjesni da smo uspjeli biti neprepoznatljivi iz jednog lika u drugog. Sam proces nije bio nimalo jednostavan, ali vjerujem i nadam se da smo uspjeli u onome što smo radili.
Predstava “Tri dana ili Uspon i pad gospodina B.” govori o čovjeku koji je živio kapitalizam i kojeg je isti taj kapitalizam pojeo. Međutim, on dolazi među prosjake, gdje ponovo budi u sebi kapitalizam i rađa kapitalizam u svima njima!?
Ovo je istinita priča, ovo se zaista desilo u Pragu i nekako smo se svi emotivno vezali za sve te likove, pogotovo te prosjake. Tom distinkcijom i pravljenjem otklona od njih tražili smo sebe u tim drugim likovima. Morali smo to odvajati. Ja ne bih rekao da se ti likovi preklapaju ili da se nastavljaju jedan na drugog, jer to su sve različiti svjetovi. Ja sam igrao ulogu prosjaka. Taj svijet prosjaka je nekako najupečatljiviji, ali svi ostali likovi su imali svoju težinu i opis surovosti onoga što je danas kapitalizam. I doktor i taj Englez, i svi ti sudski izvršioci koji dolaze, i niko od njih se ne preklapa, svaki je u svom svijetu i svaki izvršava kapitalističke zadatke.
Naglašava da je surovost kapitalizma zapravo svuda tu oko nas, te da u predstavi svaki od likova progovara o nečemu. Pavel progovara o gradnji, doktori progovaraju o svojoj surovosti, medicinske sestre itd.
Ono što najviše boli jeste to da je čovjek polomljen ležao tri dana na Celetnoj ulici i da mu niko nije htio pomoći. Pazite vi surovosti, kaže: “daj ga prebaci samo u drugi rejon, pa ga vrati da ovi prose s njim”. Znate to je tako surovo, to je surova stvarnost tu tik pored nas. Hoće li ona nama doći ili neće? Ja vjerujem da neće, jer vjerujem da niko od nas na ovim prostorima ne bi pustio čovjeka da leži na ulici tri dana polomljen, a da mu ne bi pomogao. To je ono što nekako boli u jednom trenutku, a u drugom trenutku smo svi sretni iz razloga što znamo da bi se mi na ovim prostorima nekako izborili iako nas je stigao taj surovi kapitalizam. On je zaista ‘lajt’ motiv te cijele predstave i još jednom podvlačim ovo je istinita priča i sretan sam što ne živim u takvim državama u kojima je ovo “normalno”.
Predstava je nastala prema romanu „Tri dana“, autora Romana Sikore, za koju režiju potpisuje Tanja Miletić-Oručević, a koja je prema Smailhodžićevim riječima reditelj starog kova sa kojom ima odličnu saradnju.
Ovo je moja prva saradnja sa Tanjom jer sam nedavno došao u Bosansko narodno pozorište Zenica i mislim da se vidi iz onoga što smo mi uradili da je to zaista jedna uspješna saradnja, i nadam se da će ih biti još mnogo.
Govoreći o svome pozivu ističe da je gluma zapravo njegov život.
Ja u ovom mjesecu imam sedam različitih predstava plus osmu sam počeo da radim. Ako uzmemo tih sedam različitih predstava i ovih ovdje još četiri-pet dodatnih likova koje igram, zaista nije nimalo jednostavno, ali to je ono u čemu ja uživam, što je moj život i bez dobrog treninga nema dobrog glumca. Često kažem da je samo umoran glumac dobar glumac. Ja se nadam da uspijevam u tome. Nije jednostavno, ali zaista vjerujem da uspijevam.
