Svugdje na svijetu postoje podjele, bilo polne, rasne, nacionalne, političke i sl. Pravilo je da se ljudi po nečemu dijele, dakle bitno je samo naći razlog da se uđe u neki koš. Jedna od najstarijih podjela u društvima je svakako religijska, ne samo u smislu vrste i načina vjere, nego općenito. Postoji vjernik i nevjernik. Pa čak i „nevjernike“, iz ugla vjere, dijelimo. Te tako imamo ateiste, antiteiste, agnostike i mnoge druge.

    Bez obzira na to kojoj kategoriji od navedenih pripadate, vjerujem da svi maštate o raju, nečemu idiličnom, gdje je sve onako kako vi zamislite, za čime žudite i sve što vam „treba“. Dakle težnja nečemu, želja za idilom. Upravo je ona ta koja nas čini istomišljenicima, ili barem osobama koje imaju želju za nirvanom, osjećajem razdvojbe, vrhuncem slobode.

    Bosanci i Hercegovci, kao i veliki dio stanovnika Balkana, očito takav osjećaj traže migracijom. Digli su ruke od svoga, od mogućnosti da taj mir pronađu tu, te su odlučili da u drugim krajevima planete traže sreću.

    Složit ćemo se oko toga, da je to oduvijek prisutno, da zapravo nije nova pojava. Ali kao i sve oblasti života, i ova podliježe trendovima, pa tako imamo aktualni trend, opet, Njemačke, odnosno njemačkog govornog područja.

    Zašto BiH?

    Zašto ne, BiH.

    Od nezavisnosti, a to je već 30 godina, ova zemlja se bori sa mnogim izazovima. Jedan od glavnih jeste stvaranje primarnog identiteta, koji se nekako zagubio u bivšoj SFR Jugoslaviji. Odlukom da postane nezavisna, postavljena je i obaveza da se stvori nova, te da se obnovi i stara historija ovog naroda i države u kojoj on živi.

    Pričajući sa nekolicinom stranaca, koji su bili u posjeti ili rade u nekim međunarodnim organizacijama, stekao sam jedan dojam, a to je da ljudi ne mogu da shvate, kako i zašto mi nismo „bogata“ zemlja.

    Jeste, zvuči kao sarkazam, ili neki drugi vid ismijavanja, pogotovo kada živite cijeli život ovdje ili barem veći dio njega. No rekoše mi i zašto…

    Pričali su mi o našoj zemlji, o kvalitetima koje ona posjeduje, o plodnosti, ljepoti. Onda smo spomenuli naša brda, planine, rijeke, jezera, i sve što sam pomislio je… Stvarno!

    Poslije svega sam pomislio, jesmo li mi sada siromašni ili nismo. Je li za sve kriva Federacija BiH, Republika Srpska, ili možda Brčko distrikt BiH. Ili je to ipak djelo onog „najobičnijeg“ čovjeka, koji sam sebe tako tretira, smatrajući da ga niko ne želi slušati, a pritom nikad nije ni otvorio usta.

    Šta BiH sad?

    Dali smo priliku vremenu da se samo nešto promijeni i da se nešto samo od sebe desi, da se poslože kockice. Je li to vrijedilo? – Možda donekle, ali je svakako vrijeme da se krenemo usmjeravati ka toj dugogodišnjoj želji, ka toj željno iščekivanoj Evropskoj uniji.

    Hoćemo li biti svjetski ili evropski prvaci u nečemu? – To je teško reći, ali svakako nećemo ako nastavimo krivnju potiskivati i prebacivati na druge. Po meni smo svi krivci, te smatram da je vrijeme da zamijenimo trend, i da postanemo bitni, kako sebi, tako i svom društvu, a time i svojoj domovini.

    Saradnik portala Plural.ba, autor članaka iz oblasti kulture i kolumnista s fokusom na kritiku negativnih društvenih pojava. Primarno zanimanje profesor njemačkog jezika i književnosti (dugogodišnji zaposlenik Odjela za obrazovanje Brčko distrikta BiH). Medijsku karijeru započeo 2020. godine kao voditelj edukativno-zabavnog video serijala Live kviz znanja na portalu Otisak.ba.

    Leave A Reply