Porez na dividendu u BiH ne postoji: vlasnik firme koji sebi isplaćuje dobit na nju ne plaća ni marku dodatno, bilo da je poreski obveznik registrovan u Federaciji Bosne i Hercegovine, Republici Srpskoj ili Brčko distriktu. U okruženju je slika obrnuta – Srbija dividendu oporezuje sa 15, a Hrvatska sa 12 odsto – pa je upravo ta razlika tiho postala jedan od glavnih razloga zbog kojih preduzetnici iz regiona svoje poslovanje sve češće sele u BiH. Priča, međutim, ima fusnote zapisane u zakonima i propisima, i svoje rokove trajanja.
Koliko iznosi porez na dividendu u BiH
Za rezidente, stopa poreza na dividendu iznosi nula odsto u sva tri dijela zemlje, a poreska logika iza toga je jednostavna: dobit je već oporezovana po stopi od 10 odsto, pa se njena raspodjela vlasnicima ne oporezuje drugi put. Zakoni o porezu na dobit izričito propisuju da dividenda isplaćena iz dobiti na koju je obaveza obračunata i plaćena u skladu sa zakonom ne ulazi u poresku osnovicu primaoca, a ne zahvataju je ni propisi o porezu na dohodak fizičkih lica.
Fusnota se pojavljuje tek kod vlasnika iz inostranstva. Kada se dividenda isplaćuje stranom pravnom licu, Federacija BiH primjenjuje porez po odbitku od 5 odsto na bruto iznos isplate, a Republika Srpska od 10 odsto – osim kada ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja predviđa nižu stopu. Brčko distrikt je, međutim, jedini dio zemlje bez ikakvog zahvatanja na izvoru: u Zakonu o porezu na dobit Distrikta izričito stoji da se porez po odbitku ne plaća na prihod u obliku dividendi. Drugim riječima, iz Distrikta dobit ka vlasniku bilo gdje u svijetu odlazi netaknuta – ne kao praksa, nego kao slovo ovog zakona. Za strane osnivače, dakle, nisu sva tri dijela Bosne i Hercegovine ista adresa, iako se u javnosti najčešće govori o jednoj, zajedničkoj nuli.
Porez na dohodak i dividenda: zašto fizička lica ne plaćaju ništa
Zabuna oko dividende najčešće nastaje zato što se ona miješa sa drugim primanjima fizičkih lica. Porez na dohodak u BiH zahvata platu, prihod od samostalne djelatnosti, prihod od imovine i imovinskih prava i ostale kategorije pobrojane u zakonima – ali dividendu propisi o porezu na dohodak, ni u Federaciji, ni u Republici Srpskoj, ni u Distriktu, ne svrstavaju u oporezivi dohodak. Vlasnik koji primi dividendu zato je ne unosi u godišnju prijavu poreza na dohodak: sa stanovišta poreskog sistema, taj novac je svoju obavezu već izmirio u poreskom bilansu firme.
Praktična posljedica neobična je za region: preduzetnik u BiH često bolje prolazi kada posluje kroz sopstvenu firmu i dobit isplaćuje kao dividendu nego kada isti iznos ostvari kao platu, jer plata nosi porez na dohodak i pune doprinose, dok dividenda – nakon 10 odsto na dobit – ne nosi ništa. Računica, naravno, nije potpuna bez doprinosa za zdravstveno i penziono osiguranje, koje vlasnik po nekom osnovu ionako uplaćuje, ali razlika ostaje dovoljno velika da oblikuje način na koji se u BiH strukturira vlasničko poslovanje.
Druga strana medalje su obaveze koje prate status poreskog obveznika: poreske prijave predaju se u rokovima propisanim zakonima, knjige i evidencije vode se u skladu sa računovodstvenim propisima, a kontrolu sprovodi poreska uprava – u entitetima entitetska, a u distriktu poreska uprava koja posluje u sastavu Direkcije za finansije. Nula na dividendu, dakle, nije poklon: ona je nagrada za poslovanje koje je prema poreskoj upravi uredno iz godine u godinu.
Dobit se oporezuje jednom – ali po pravilima
Da bi nula na dividendu uopšte vrijedila, obaveza prema državi mora biti izmirena u skladu sa propisima. poreski obveznik – pravno lice koje obavlja registrovanu djelatnost – najprije u porezskom bilansu utvrđuje poresku osnovicu; osnovica je razlika između oporezivih prihoda i rashoda koji se priznaju u skladu sa zakonom. Na tako utvrđenu osnovicu obračunava se 10 odsto, godišnja prijava podnosi se Poreznoj upravi u roku od 90 dana nakon završetka porezne godine – najkasnije do 31. marta tekuće za prethodnu godinu – a tokom godine plaćaju se akontacije, do 10. dana u mjesecu za prethodni mjesec. Tek dobit koja je prošla cio taj postupak može se, odlukom o raspodjeli, isplatiti vlasnicima kao dividenda oslobođena daljeg oporezivanja.
Isti princip vrijedi i između firmi: dividenda i učešće u dobiti koje jedan obveznik primi od drugog ne ulaze u njegovu poresku osnovicu, upravo zato što je dobit već oporezovana kod isplatioca. Time propisi u sva tri dijela zemlje sprečavaju lančano oporezivanje istog prihoda – jednom izmirena obaveza na dobit konačan je trošak na putu novca kroz vlasničku strukturu, ma koliko nivoa ona imala. Ko pravila zaobiđe, rizikuje da mu isplatu poreska uprava prekvalifikuje u drugi oblik dohotka, sa zateznim kamatama i kaznama koje prate kršenje zakona.
Od dobiti firme do novca vlasnika: računica
Razlika prema okruženju najbolje se vidi na primjeru. Obveznik koji ostvari 100.000 KM dobiti u BiH plaća 10 odsto poreza na dobit, pa vlasniku za isplatu ostaje 90.000 KM – i tu se oporezivanje završava. Ista dobit u npr. Srbiji se prvo umanjuje za 15 odsto poreza na dobit, a zatim se na isplatu dividende plaća još 15 odsto poreza na dohodak građana: vlasniku na kraju ostaje oko 72.000 KM. Na putu od dobiti firme do računa vlasnika razlika je gotovo petina novca – svake godine, bez ijednog dodatnog poteza.
Visina poreza, razumije se, nije jedini kriterij izbora sjedišta, ali jeste onaj koji se najlakše mjeri. Kod djelatnosti vezanih za fizičku lokaciju – proizvodnje, trgovine, ugostiteljstva – seljenje poslovanja rijetko ima smisla, jer mjesto obavljanja djelatnosti u pravilu diktira i mjesto oporezivanja, bez obzira na slovo zakona. Kod uslužnog poslovanja bez fiksne adrese računica je drugačija: stopa od 10 odsto na dobit i nula na dividendu vrijede jednako u Federaciji, Republici Srpskoj i Distriktu, pa izbor unutar BiH pada na detalje poreskog okvira – podsticaje, povrate i stabilnost zakona – po kojima se Brčko izdvaja. Upravo ta kombinacija niskog poreza i predvidivih pravila objašnjava zašto regionalni preduzetnici BiH sve češće stavljaju na vrh liste.
Zato dio preduzetnika iz regiona – prije svih oni čija djelatnost nije vezana za jednu lokaciju, poput programera, konsultanata, agencija i e-commerce firmi – bira da sjedište svog poslovanja drži u BiH, a među njima se kao odredište posebno izdvojio Brčko distrikt. Razlog nije sama nula na dividendu, koju distrikt dijeli sa entitetima, nego ono što ide uz nju: povrat sredstava do 300.000 KM godišnje za ulaganja u osnovna sredstva, pravo na umanjenje poreske osnovice u visini tih ulaganja, podsticaj za zapošljavanje novih radnika, povrat do polovine plaćenih kamata na kredite i procedura koja ne traži fizičko prisustvo – firma se registruje preko ovlašćenih predstavnika, bez ijednog dolaska u BiH. U praksi taj proces vlasnici najčešće vode na daljinu, preko specijalizovanih lokalnih servisa kakav je Investiraj u Brčko, koji preuzimaju pripremu dokumentacije, upis, komunikaciju sa Poreznom upravom i ostale administrativne obaveze koje prate poslovanje u distriktu.
Hoće li dividenda ostati neoporezovana
Pitanje nije samo tehničko, nego sve više političko. U Republici Srpskoj oporezivanje dividende se posljednjih godina otvoreno najavljuje kao jedan od narednih koraka poreske politike, otkako su podaci pokazali da su firme u entitetu samo u jednoj godini isplatile preko 1,4 milijarde KM dividendi – bez ijedne marke poreza na te isplate. Zagovornici izmjene zakona računaju da bi i umjerena stopa budžetu donijela stotine miliona; protivnici upozoravaju da bi entitet koji prvi uvede ovaj namet jednostavno gurnuo obveznike u onaj dio BiH koji ga nema, pa se izmjena godinama najavljuje, a ne dešava. Slična rasprava povremeno se otvori i u Parlamentu Federacije BiH, i uvijek zastane na istoj prepreci: niko ne želi da bude prvi.
U toj računici Brčko ima poseban status u doslovnom smislu: kao administrativno samostalna jedinica, sam distrikt svoj poreski sistem uređuje sopstvenim zakonima, koje donosi Skupština Brčko distrikta, a sprovodi Vlada – nezavisno od poreskih odluka Federacije i Republike Srpske. Za vlasnike firmi to praktično znači: nula na dividendu danas vrijedi svuda u BiH, ali ako se neko pravilo promijeni, neće se promijeniti svuda odjednom – i upravo zato se dio investitora unaprijed pozicionira u jurisdikciji kojoj je povoljan poreski okvir temelj ekonomske politike, a ne stavka o kojoj se pregovara iz godine u godinu.
Na šta paziti prije isplate dividende
Nula odsto ne znači i nula pravila. Dividenda se isplaćuje iz dobiti utvrđene finansijskim izvještajima, nakon izmirene obaveze na dobit – isplata „unaprijed”, mimo odluke o raspodjeli dobiti, otvara poreski rizik i može biti tretirana kao drugi oblik prihoda, sa svim posljedicama koje takva prekvalifikacija nosi u kontroli porezne uprave. Obveznik koji dobit reinvestira u djelatnost umjesto da je isplati prolazi dodatno bolje: ulaganja u osnovna sredstva u distriktu umanjuju osnovicu, pa se ista marka iskoristi dva puta. Vlasnici koji žive van Bosne i Hercegovine treba da provjere još dvije stvari: da li se na njihovu isplatu primjenjuje porez po odbitku i kako se primljena dividenda tretira u državi čiji su poreski rezidenti, jer se ona tamo najčešće oporezuje kao dohodak od kapitala po lokalnim propisima, uz primjenu ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Ko ta dva pitanja raščisti unaprijed, dobija ono zbog čega se Bosna i Hercegovina u regionalnim poreskim poređenjima iz godine u godinu nalazi na vrhu: jednu od rijetkih evropskih adresa na kojoj je put od dobiti firme do novca vlasnika zaista samo jedan porez dug.