Moj prvi susret sa nekom nevladinom organizacijom desio se nakon što u butiku nisu htjeli da mi zamijene patike, koje sam nosio svega četiri sata, pod izgovorom da su već uništene. Iako sam u prvi mah odlučio da se obratim Inspektoratu, sjetio sam se da u gradu djeluje Udruženje za zaštitu potrošača, pa sam se predomislio.
Imao sam izuzetno loše mišljenje o udruženjima građana, znajući koliko sredstava dobijaju iz gradskog budžeta (ja sam im isplaćivao). Pritom, često uopšte nisam vidio efekte njihovog rada. Osim toga, organizacije koje dobijaju grantove iz inostranstva percipirao sam kao plaćenike koji sprovode agendu neke strane države. Ukratko, bio sam budala.
U Udruženju za zaštitu potrošača bio sam ljubazno primljen. Pošto sam izložio svoj slučaj, predsjednik udruženja je obećao da će problem biti riješen sljedećeg dana. I zaista, sutradan me je nazvao i poručio da odem u butik gdje će mi ili dati druge patike ili vratiti novac. Bio sam mu zahvalan, pitao sam da li je potrebno da mu nešto platim, ali on me uvjeravao da su oni već plaćeni za taj posao (grant Vlade). Uglavnom, patike sam sutradan zamijenio bez ikakvih problema.
Nakon tog prvog susreta, uslijedili su novi kontakti sa organizacijama civilnog društva. Uvidio sam da pored lažnih udruženja koja su osnovana samo da bi izvlačila novac iz budžeta grada (i zbog čega sada odgovorna lica u njima odgovaraju pred sudom), postoje i organizacije koje rade ozbiljan posao. Takvim organizacijama glavni izvor prihoda nisu grantovi Vlade, nego drugi privatni donatori iz zemlje i inostranstva. Otkrio sam da to što donacije dobijaju iz stranih izvora, ne znači da su motivisani stranim interesima koji su a priori zlonamjerni. Zaista ne vidim problem da se izgradi novo igralište, pomogne borba protiv korupcije ili utiče na odgovornije upravljanje otpadom, bez obzira ko je donator.
S druge strane, čak i kad pojedini projekti ne poluče očekivane rezultate, ljudi koji su radili na projektu su za svoj angažman bili plaćeni. Jedan dio sredstava je upotrijebljen i za nabavku roba i usluga u Bosni i Hercegovini. Podsticaj lokalnoj privredi ne može biti loš. Smatram da je potrebno čestitati ljudima koji su u grad privukli više desetina i stotina hiljada evra, a ne omalovažavati njihov rad.
Ne gajim iluzije da će ovaj tekst svima koji imaju negativno mišljenje o civilnom sektoru otvoriti oči, ali se nadam da će zastati prije nego što sva udruženja smjeste u isti koš, odnosno zaključe da grad nema nikakve koristi od njih. Na kraju, ukoliko neko tvrdi da svi koji doniraju sredstva za razvoj zajednice, to čine isključivo zbog svojih skrivenih nečasnih namjera, onda dvaput razmislite prije nego što primite poklon od tog čovjeka.
