U vrevi svakodnevnih obaveza i briga, čini se da su neki od nas zaboravili na važnost sitnica koje čine naš grad prijatnijim mjestom za život. Javne klupe, izlozi prodavnica, čak i osvetljenje ulica postali su žrtve neodgovornosti i nemara.
Nije dovoljno samo postaviti klupu, saobraćajni znak, banderu, hidrant ili autobusko stajalište – potrebno je to i održavati. Ništa nije vječno, vrijeme uzima svoj danak, ali zato (valjda) postoje službe za održavanje i popravke. Zašto se tako malo pažnje posvećuje održavanju osnovnih elemenata javnih prostora?
Nedavna odluka vlade o dodjeli jednokratne naknade maturantima za volontiranje možda bi mogla biti prilika da se ova situacija promijeni. Zašto se ne bi organizovale volonterske akcije u kojima bi se mladi angažovali da riješe ovaj problem? Jedan dan volontiranja može biti dovoljan da se sve gradske klupe očiste i prefarbaju, čime bi se znatno poboljšao izgled i funkcionalnost javnih prostora.
No, problem ne leži samo u održavanju klupa. Nepropisno postavljeni plakati, posebno posmrtnice, često nagrđuju izgled našeg grada. Nije rijetkost vidjeti ih nalijepljene na izloge prodavnica ili na drveće i bandere. JP Komunalno bi trebalo da bude aktivnije u uklanjanju neovlaštenih plakata i posmrtnica, ali i građani treba da preuzmu odgovornost za svoje postupke i poštuju pravila javnog prostora. Ne znam da li ste i vi primjetili, ali radnici JP Komunalno previše revnosno skidaju plakate sa mjesta na kojima je dozvoljeno njihovo lijepljene, međutim posmrtnice i oglase na zabranjenim mjestima ne diraju.
Još jedan čest problem je nepoštovanje osnovnih higijenskih pravila, konkretno nekupljenje za ljubimcima nakon vršenja nužde. Osim što ovo predstavlja zdravstveni rizik, ometa i druge ljude koji koriste isti prostor. Potrebno je veće angažovanje lokalnih vlasti kako bi se ovo pitanje efikasno riješilo, npr. osnivanje parka za kućne ljubimce, ali i veća odgovornost i obzirnost njihovih vlasnika. Pobogu, ne izvodite pse tamo gdje se djeca igraju!
Potrebno je samo malo više odgovornosti, odgovornosti prema svom poslu, prema drugim ljudima i prema svom gradu. Najlakše je reći „to nije moja briga“, ali zapitajte se – možda ipak jeste.
