U mom ulazu od petnaest stanova osam je prazno. Nekadašnji stanari su davno preminuli, a djeca, ili još nisu podijelila nasljedstvo ili su u inostranstvu. Uglavnom, u stanovima niti ko stanuje niti su na prodaju.
Slučaj moje zgrade nije usamljen. U mnogim zgradama, prevashodno onima „starije gradnje“, mnoštvo je neiskorištenih, praktično napuštenih stanova. U isto vrijeme potražnja za nekretninama ne jenjava. Nove stanove često kupuju ljudi koji ne žive u Brčkom (ni u Bosni i Hercegovini) i tako održavaju cijene na nivou koje iste čine teško pristupačnim stanovnicima grada. To, automatski, stvara pritisak i na tržište stanova za iznajmljivanje, pa stoga i kirije rastu. Jednostavno, ponekad previše novca sa strane nije dobro.
Ovaj problem nije jedinstven za Brčko. Sve većem broju domicilnih stanovnika nekretnine u gradovima postaju cjenovno nepristupačne. Taj problem je posebno izražen u sredinama koje imaju veliku dijasporu, pa stoga i višak na strani potražnje. Ne bih htio da neko pomisli da je ovaj tekst napad na naše sunarodnike koji žive i rade u inostranstvu, ne, glavni problem je neregulisana oblast napuštenih nekretnina, odnosno nekretnina koje se ne koriste u svrhu za koju su namijenjene.
Država bi što manje trebalo da se miješa u tržišne tokove, međutim, zbog višeg dobra, državna intervencija je ponekad opravdana, čak i neophodna. Subvencionisanje dijela kamate pri kupovini prve nekretnine u Brčkom se već sprovodi, ali pitanje je da li je ta mjera dovoljna. Možda ne bi bilo loše razmotriti mogućnost dodatnog oporezivanja stanova koje vlasnici niti koriste niti iznajmljuju. To bi dovelo do višestruke dobiti. S jedne strane, ponuda stanova, kako za izdavanje, tako i za prodaju, bi se povećala, a s druge strane, došlo bi do povećanja poreskih prihoda.
Volio bih da imam više komšija. Ne zato što pretjerano volim ljude, nego zato što vjerujem da bi to poboljšalo stanje u kom se zgrada danas nalazi. Ulazna vrata su razvaljena, stubište se ne čisti, a podrum poplavi sa svakom jačom kišom – generalno redovno održavanje zgrade je otežano zbog manjka stanara i, posljedično, manjka sredstava. S kojeg god aspekta da se pogleda, situacija u kojoj je grad prepun praznih stanova, ne može da bude dobra ni za koga – osim možda za investitore koji grade nove.
