Ko je nezadovoljan među nama? Je li onaj što ga komšija ogovara, ili onaj čije dijete stranputicom pleše, ili je ipak onaj koji nema 2 para ruku da sakupi sredstva, ne bi li bilo dovoljno za ovaj mjesec. Narod voli da kaže „svako ima svoju brigu“.
Da li je tačno da je svakome tuđa briga, manja briga. Pitamo se, je li nas više brine to što smo nasuli goriva za 50 KM, umjesto uobičajenih 20? Ili neko ko vodi bitku za život, skupljajući sredstva za liječenje. Vjerovatno da ne, ali se ipak postavljamo drugačije.
U vremenu kada se mnogo toga mijenja, mijenjamo se i mi, mjestimično i sporo. Dešava se da su ljudi prezasićeni, ne umiju da kontrolišu zadovoljstvo, gube osjećaj empatije. Gdje zapravo nestaje to sve…
Ona nestaje, a neka od nedefinisanih istraživanja ukazuju na to da se empatija u današnje vrijeme mijenja odnosno pretvara u narcizam. I ako zapravo razmislite, vjerovatno ćete se složiti sa mnom, ili barem biti svjesni da nije sve kako je nekada bilo, štoviše ‘iskrivilo’ se.
Emocije, koje uostalom svi osjetimo u nekom formatu i obliku, proizilaze iz spoznaje vrijednosti nečega. Tako su npr. svi oni, koji su bili u prilici da dožive bar djetinjstvo, imali priliku da osjete emocije. Vidjevši svoje roditelje, dobijavši poklone, pa pubertet i sve nakon toga. Tako bi se ukazale prilike u kojima bi se pokretali neki od hormona sreće, što direktno vezujemo za našu omiljenu emociju, sreću.
Ne, nisam odlučio da ispričam priču o tome kako da budete sretni. Ovom prilikom želim reći da nam je to svima zajednički cilj, ali i motiv. Ako znamo da jednu stvar želimo, a to je da ne budemo u krizi, jer nećemo da budemo narcisi, tada shvatamo da nešto treba drugačije. Javlja se kultura kod ljudi, odnosno spoznaja da možemo bolje od onoga što pružamo i što postaje osnovni pokretač svih nas. Jedino kultura može da bude ta koja bi bila u konačnici kolektivna emocija sreće, jer je odraz nas kao naroda.
Mnogo nas je svugdje. Narod smo koji voli da se kreće po svijetu i da istražuje životne uslove. Veliki broj ljudi zapravo svakodnevno prolazi taj proces istraživanja, blago rečeno, i svi su u potrazi za humanijom ili čovječnijom kulturom. I tako postavljamo osnovni kriterij pri potrazi za ‘novom domovinom’.
Čovječanstvo je uzdrmano inflacijom, nije samo BiH, ili ova regija. Svaka država, pa i svaka kultura je na svoj način odreagovala na tu pojavu, no očito neko bolje, a neko ne baš tako spretno. Ne bismo trebali reći da nam je ‘najgore na svijetu’, ali kao što volimo da kažemo, i kao što već pomenuh, „svako ima svoju brigu“. Upravo u tom trenutku dolazi do podizanja kulture, jer nismo narcisi, nego se brinemo za sebe.
1 komentar
Nemoj sra‘.