Nakon što sam u jednom dijelu sedmog izdanja emisije Plural intervju problematizirao bošnjački nacionalšovinizam, postavljajući pitanje jesu li osobe koje se izjašnjavaju kao Bosanci nepoželjne u Bosni i Hercegovini, ponovo su mi upućene brojne uvrede na društvenim mrežama.
Govor mržnje je išao toliko daleko da pojedincima nije bilo dovoljno uvrede uputiti u komentarima, nego su to činili i slanjem privatnih poruka.
Kao što sam i u samoj emisiji podsjetio na neke citate osnivača SDA i prvog predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića (1925-2003), kojeg mnogi smatraju ocem bošnjačke nacije, moj odgovor na uvrede ponovo će se ticati stavova ovog velikog, od strane značajnog broja Bošnjaka, pogrešno protumačenog mislioca.
To je put da jednog dana svi Bošnjaci kažu da su Bosanci, a Hrvati i Srbi, ostajući to što jesu, kažu to isto. Sve druge opcije su nerealne. Da bi dočekali taj dan, Bosna mora da postane stvar ponosa svakog od nas, a da bi to bila, ona mora postati zemlja slobode i prosperiteta. Sadašnji oreol mučeništva za to nije dovoljan. Samo tada će građanin Bosne sa osjećanjem ponosa reći da je Bosanac. A to je proces koji će trajati desetljećima.
1997.
Više puta sam isticao da trebamo biti Bošnjaci i Bosanci, ovo drugo u državnom smislu riječi – građani države Bosne i Hercegovine. Govorio sam, i to bih želio, da i Srbi i Hrvati budu to što jesu, ali da budu i Bosanci. Mislim da je u tome budućnost Bosne. Mislim da se samo tako mogu pomiriti nacionalnosti i Bosna kao multietnička država. Ali za to je potrebna jedna mjera hrabrosti. Trebamo priznati uzajamne grijehe, manje i veće. Mi s pravom tražimo kažnjavanje zločinaca, ali trebamo osloboditi bilo kakve kolektivne krivice srpski i hrvatski narod. Uz kolektivnu narodnu krivicu nema Bosne. Također, što je mnogo teže, mi Bošnjaci treba da se izvinimo srpskom i hrvatskom narodu za nevolje koje smo im nanijeli. I naši su tu i tamo srušili poneku crkvu ili manastir, pa i učinili zločine nad civilnim stanovništvom. Hvala Bogu, to su bili rijetki slučajevi, ali mi to moramo priznati i goniti naše prijestupnike. Mislim da je to jedini siguran put do bosanske zajednice.
2000.
A što se tiče bosanske nacije, mi ćemo promovirati tu ideju ali, naglašavam, ne kao etnički nego kao državni pojam. Željeli bismo otvoriti mogućnost da, uz to što smo Bošnjaci, Hrvati ili Srbi, budemo i Bosanci. Ja sam, na primjer, Bošnjak, ali sam i Bosanac, građanin Bosne i Hercegovine.
2001.
Bitno je da Bosna opstane, budimo Bošnjaci, Srbi, Hrvati, a onda budimo svi više Bosanci. Nema osvete, ima pravde. Ne zaboravimo prošlost, ali nemojmo živjeti u njoj.
2003.
