Brčko distrikt jedina je teritorija Bosne i Hercegovine koja nasilje nad ženama i nasilje u porodici tretira kao prekršaj i krivično djelo, što nije u skladu s odredbama Istanbulske konvencije, koju je naša zemlja potpisala.
Nasilje je, čak i prema statistikama koje imamo od Policije, još uvijek – unutar četiri zida, i po broju prijava (dvadesetak godišnje), i po reakciji zajednice, istakla je u razgovoru za Plural Ana Kotur Erkić, aktivistica i saradnica na projektu Udruženja žena Okrugli stol, koje u Brčkom provodi aktivnosti s ciljem edukacije o zaštiti kroz pravnu regulativu koja se odnosi na nasilje nad ženama i nasilje u porodici.
Kako ocjenjujete trenutnu pravnu regulativu u Brčko distriktu koja se odnosi na nasilje nad ženama i nasilje u porodici? Šta mislite da bi se moglo poboljšati kako bi se bolje uskladila s odredbama Istanbulske konvencije?
Brčko distrikt je u trenutku donošenja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji/porodici imalo jednu značajnu uporednu prednost – moglo se pokupiti iskustva entiteta i subjekata zaštite u ovoj oblasti, kako bi se izazovi sa kojima su se susreli, a potom i one prakse koje je trebalo objeručke usvojiti, mogle adekvatno tretirati. No, to se nije desilo u cijelosti, jer vidimo neka rješenja koja nemaju jasno uporište – s jedne strane, tu je mjera udaljenja počinitelja nasilja iz doma, pa i širok krug potencijalnih počinitelja, a s druge – zadržana je praksa dualnog gonjenja počinitelja, odnosno tretmana unutar zakonodavnog okvira, pa se djela nasilja tretiraju kao prekršaji i kao krivična djela, što je u suprotnosti s Konvencijom Vijeća Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji/porodici, ali i nedostaje institut osobe od povjerenja koja je stub podrške preživjelima u procesu gonjenja i oporavka nakon samog djela nasilja.
Ono što raduje je što je Krivični zakon Brčko distrikta pretrpio određene izmjene koje uvode značajan broj djela iz oblasti nasilja nad ženama na listu nedopuštenog, pa je mnogo radnji koje možda nisu bile tretirane kao djela ovog spektra, sada – produžena ruka nasilja.
Svakako, jedna od ključnih izmjena koja je nužna je uvođenje mehanizama prilagodbe osobama koje su u zakonu prepoznate kao osobe kojima je potrebna posebna zaštita – i dalje nemamo posebnu telefonsku liniju za osobe koje telefon ne koriste na uobičajen način, poput osoba s oštećenjem sluha, koje bi u najboljem slučaju nasilje prijavile putem aplikacije za komunikaciju, ili recimo – dovoljno obučene uposlenike mehanizama zaštite koji bi s potencijalnim žrtvama komunicirale na znakovnom jeziku, mehanizmi zaštite nisu posebno obučeni za rad sa starijima, odnosno, za osobe pod starateljstvom nije uspostavljen alternativni mehanizam starateljstvu koji je u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava.
Ono što je značajno, ne postoji ni institucija za trenutno i hitno zbrinjavanje žrtava u situacijama u kojima je to neophodnost, do transporta u sigurnu kuću, odnosno do drugog mjesta koje žrtvi pruža sigurnost u datim okolnostima.
Možete li nam reći više o alatima i metodama koje ste predstavili žrtvama nasilja tokom radionica? Kako ti alati pomažu žrtvama da se suprotstave nasilju?
Na radionicama koje je organiziralo Udruženje žena Okrugli stol, u više mjesnih zajednica i na gradskom području, razgovarali smo s mještanima i mještankama o svojevrsnom hodogramu po kojem se nasilje dešava, kako ga prepoznati i o osnovama pravnog okvira koji građane i građanke štite od nasilja. U suradnji s Policijom Brčko distrikta, ali i JZU Zdravstveni centar smo prikazali postupak pokretanja zaštite od nasilja, korake koji slijede i konačno, potencijalne ishode pokrenutih postupaka. U najvećem broju slučajeva, građani i građanke su dijelili s nama svoje nedoumice, postavljali pitanja, iznosili prijedloge, ali i – otvarali se u pogledu nasilja koje su preživljavali, što je posebna vrijednost i posebna obaveza koja nam nalaže da ono što imamo kao saznanje o nasilju proslijedimo nadležnim institucijama.
Koje su najveće prepreke s kojima se suočavaju žrtve nasilja u Brčko distriktu kada pokušavaju prijaviti nasilje i potražiti pomoć?
Zajednica Brčko distrikta je još uvijek opterećena stereotipima i predrasudama u pogledu nasilja – kako u pogledu onoga da je normalno trpiti nešto nasilja, tako i da je potpuno prihvatljivo da članovi koji u dom ulaze temeljem braka budu podvrgnuti psihičkom nasilju, ali i da djeca budu prisutna djelima nasilja, što je apsolutno neprihvatljivo. S druge strane, žene teško izlaze iz začaranog kruga nasilja, pogotovo zbog ekonomske ovisnosti. Dalje, borba za starateljstvo nad zajedničkom djecom između partnera je jedan od najvećih strahova žrtava, budući da smo u više navrata svjedočili situacijama u kojima prava djece nisu zaštićena onako kako nalažu međunarodni standardi koje Bosna i Hercegovina mora pratiti.
Nasilje je, čak i prema statistikama koje imamo od Policije, još uvijek – unutar četiri zida, i po broju prijava (dvadesetak godišnje), i po reakciji zajednice.
Koliko je važna uloga psihologa i drugih stručnjaka u medicinskom sektoru u pružanju podrške žrtvama nasilja, i kako se može unaprijediti ta podrška u lokalnoj zajednici?
Medicinska podrška, posebno u slučajevima fizičkog i seksualnog nasilja je od neprocjenjivog značaja, budući da predstavlja element zaštite života i tijela žrtve, te da je u skladu s važećom regulativom besplatna. Međutim, ovdje ne treba zanemariti ni mogućnost prepoznavanja nasilja od strane prvenstveno doktora u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, kao što su porodični, koji dolaze u dodir sa stanovništvom izuzetno često, ali i specijalista određenih medicinskih grana – modrice, ozljede za koje nedostaje logično objašnjenje, nejasnoće koje ostaju nakon razgovora s pacijenticama mogu biti alarm za reagiranje.
U kontekstu podrške žrtvi u izlasku iz kruga nasilja, jedna od ključnih karika su psiholozi i psihijatri, u određenim slučajevima, budući da su samopouzdanje, svjetonazor, samosvijest i sposobnosti osoba koje su preživjele na značajno nižoj razini od potrebne za oporavak i povratak u uobičajene aktivnosti. Podrška, neosuđivanje, razumijevanje i poštovanje autonomije i prostora ili vremena potrebnog za oporavak tu igraju veliku ulogu.
S obzirom na Vaše iskustvo s radionicama i radom na ovom projektu, koje su glavne preporuke koje biste dali Policiji i drugim nadležnim organima za efikasniju zaštitu i podršku žrtvama nasilja u Brčko distriktu?
U pogledu Policije Brčko distrikta, svakako im je važna edukacija u pogledu svih djela koje novi Krivični zakon donosi, u odnosu na imperativ zaštite žena, LGBT populacije ili osoba s invaliditetom, prije svega, jer su ova pitanja na margini društvenog interesa. Potom, ono što smo negdje zajedničkim snagama apostrofirali je – preventiva koju Policija radi – autoritetom koji mora imati u zajednici, iako im je funkcija represivna.
Ono što je nužno mijenjati je reaktivni, obično zakašnjeli odgovor organa starateljstva, umjesto primarno preventivne uloge koju moraju imati – kroz stručni rad u odgoju djece i mladih iz rizičnih zajednica, savjetovanje bračnih i vanbračnih partnera, rada na terenu koji gotovo u cijelosti izostaje.
Nadalje, fokus rada pravosudnih organa mora biti jačanje kapaciteta u cilju procesuiranja krivičnih djela u ovoj oblasti, budući da sankcija koju svako djelo nasilja dobije na kraju procedure šalje poruku o dopuštenosti takvog ponašanja i prihvatanju odgovornosti za sve buduće slične situacije.
Pratite nas na društvenim mrežama:
