Uzeir Bukvić – istaknuti brčanski novinar, pisac i filmski autor sa adresom prebivališta u Norveškoj – objavio je inicijativu uz Dan oslobođenja Brčkog i okoline: Mogu li Brčkonostalgičari u egzilu dobiti svoju ulicu “Nostalgija” u Brčkom?

Ulica je ptica, koja nisko leti.

Vasko Popa

Ne znam ko nadijeva imena ulica gradovima, nije mi poznato ko je taj “matičar” u Brčkom, da ga zamolim, da uputim apel da se jednoj uličici, uličici takoreći, da ime “Nostalgija” (“Nostalgy”), ovoj maloj uličici sa slike, koja nas uvijek, gdje god da smo, kad je ugledamo potsjeti na Brčko, na mladost i djetinjstvo.

Ne moraju se, uostalom, sve ulice zvati po ljudima, ulica nije čovjek, ulica je sjećanje, ulica je želja, kao što bi bila u ovom našem zahtjevu – nostalgija. Uostalom nazivi ulicama po ljudima nisu dugotrajni, traju dok traje važnost ili moć onoga čije ime nosi, kad to nestane ni ime više nema smisla. Eto uzmimo primjer moje ulice; nekad je to bila Trg omadinskih radnih brigada, nema više brigada, a sve je manje i omladine, pa joj je najnovije ima po jednjoj renesansnoj pjesnikinji Cvijeti Zuzorić. Ni jedan od sto Brčaka, garantujem, nije ni čuo za nju. Ja osobno nemam ništa protiv te pjesnikinje, čije ime, ni krive ni dužne, a ni zaslužne, ako ćemo pravo, nosi ta naša mala ulica, kojoj su u međuvremenu davali razna imena, kako se kome ćefnulo.

Ustvari ta uličica, koja više liči na neko ulično stepenište, a koja nam je “pala za oko” ne bi se mogla ni nazvati ulicom. U Sarajevu su to čikme, poznata je čak Džemetića čikma, u Beogradu Uskočko sokače, u Zagrebu bi to mogla biti Tkalčićeva, svaki grad ima tako neku uličicu po kojoj ga prepoznaju i pamte. Ovu brčansku, s tri kuće sa svake strane; u jednoj su braća držala brijačnicu, a do njih čuvana Ganijina poslastičarnica, gdje smo tokom zime kupovali Salep i njime liječili prehladu, a kasnije, kad više nismo bili djeca, ponekad s Ganijom kafenisali pod grožđem, ispod njegove slastičarne. Ganija je bio Goranac, ne znam kad je došao u Brčko, ali je bio ugledni građanin u ovom gradu i nije baš bilo ko mogao kafenisati s njim, mogli su samo privilegovani. S druge strane te ulice – stepeništa vodio je zlatarsku radnju jedan drugi brčanski uglednik, s kojim sam u njegovoj vikendici u Gornjem Rahiću, našao konak prvih dana rata. I zadnja kuća u toj “Nostalgija” ulici, držao je pravu bosansku aščinicu majstor kulinarstva Čuće, koji čezne za njom negdje u dalekoj Australiji, gdje ga na taj “komadić” Brčkog potsjeća njegov saputnik na tom dalekom putu Suljo Velić, slikajući upravo tu Čućetovu Nostalgiju, kad god mu nešto zadrhti pod pazuhom kad misli na Brčko. Imamo li mi, koji smo izgubili svoj grad, kako god to neko shvatio i razumio, imamo li pravo u tome gradu, na makar jednu malu uličicu, jednu čikmu, jedno sokače – trebali bismo imati.

A ne tražimo mnogo. Tu malu ulicu koja je “Ptica koja nisko leti”!

UZEIR BUKVIĆ
Share.

Portal Plural.ba zvanično je krenuo sa radom, simbolično 08.03.2022. godine, na Međunarodni dan žena i 22. godišnjicu od uspostavljanja Brčko distrikta Bosne i Hercegovine. Osnovao ga je brčanski novinar Adis Mujdanović, koji je u januaru 2024. godine formirao i Fondaciju za medije i aktivizam “Plural”.

Leave A Reply