Predstava “Moj sin samo malo sporije hoda” Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) je priča o porodičnim odnosima koji su narušeni jer je sin Branko vezan za invalidska kolica. Brankova bolest aktivira slabost njegovih najbližih, zbog čega, između ostalog, svjedočimo njihovom egoizmu, samoobmanjivanju i nemogućnost prihvatanja drugog i drugačijeg. Lik Branka tumači bosanskohercegovački glumac Enes Kozličić, koji je u intervjuu nakon predstave u Brčkom kazao da je velika čast, ali i odgovornost igrati jednu ovakvu ulogu.

Sigurno da je ovo jedna od zahtjevnijih uloga, barem što se tiče moje karijere koja je na samom početku. Svaki put je nekako zahtjevna uloga, jako iscrpi ali mislim da je tekst jako dobar, i jako je dobar odabir teme. Naravno imamo puno klasika koje se danas postavljaju u pozorištima, čak i na filmu, međutim mislim da je ljudima danas malo bliža ovakva jedna priča, koja je onako bliža jednom običnom čovjeku. Ne tiče se nekih velikih stvari, velikih koraka, nego jedna obična životna priča, priča jedne porodice, u ovom slučaju, priča jedne porodice u kojoj je sin u kolicima.

Enes Kozličić, glumac

On je izrazio zadovoljstvo veoma pozitivnim reakcijama brčanske publike na ovu predstavu.

Jako mi je drago da sam igrao u Brčkom. Želja mi je nekako da igram u svim našim gradovima, pa ako sam već bosanskohercegovački glumac.

Enes Kozličić, glumac

Pokušavao je što više prije same predstave biti u invalidskim kolicima kako bi se prilagodio ovoj ulozi.

Često mogu osjetiti donekle, koliko je i kako tim ljudima zapravo teško. Kad sjedim npr. malo ispred vrata pozorišta, kad ljudi prolaze, stvarno vas gledaju kao da nešto nije u redu, kao nešto čudno, neobično. Kroz ovu ulogu sam uspio otkriti neke poteškoće npr. da u većinu naših pozorišta se ne može ući kolicima, ali eto to je jedna od tih poteškoća.

Enes Kozličić, glumac

Glumac Sead Pandur u ovoj predstavi tumači lik Mihaela, zeta porodice i Brankovog tetka.

Ivor Martinić je sjajan pisac koji je u ovom tekstu mogao pričati svačiju priču, ali se po mom mišljenju kao glumca s nekim skromnim iskustvom bazirao na Miju. Ono što je bio zadatak za svakog od nas je da pronađemo onu priču koja nije napisana. Dakle mnogo toga se odigra a ne izađe se još na scenu. Lik Mihaela kojeg glumim je manje zastupljen na sceni, ali je aktivan sa svojim problemima.

Kazao je u intervjuu nakon predstave.

Njegov brat, koji je 36 godina proveo u invalidskim kolicima, preminuo je prije nekoliko mjeseci, stoga će mu ova predstava biti urezana u pamćenje.

Ovo je zadnja predstava koju je on gledao, i kada su ga pitali šta misli o ovoj predstavi, rekao je: Napokon gledam da neko pogleda nas… Poenta je da ljudi ovo vide, da razmišljaju o tome, da prenesu to, prihvate, da mogu pomoći sutra nekome na ulici, bilo gdje, jer postoji toliko nepoznavanja svojih sugrađana i njihovih potreba… Bitno je prije svega da se u ljudima svijest mijenja, moramo promijeniti sliku u Bosni i Hercegovini. Također, bitno je da držimo svoju empatiju, da razvijamo empatiju, da gledamo, prepoznajemo, da budimo jedni u drugima empatiju, empatije je malo, stida nema danas… Bitno je da narod radi na sebi u smislu da se pokrenu ti pozitivni dobri mehanizmi, da se više okrećemo jedni drugima, pomažemo jedni drugima, da osjetimo tu empatiju. Nitko nam neće pomoći ako nećemo sami sebi.

Sead Pandur, glumac
Share.

Suada Mujdanović je novinarka-dopisnica Federalne televizije (2024-), zamjenica glavnog urednika portala Plural.ba, te potpredsjednica Fondacije za medije i aktivizam "Plural" Brčko distrikt BiH. Bivša urednica BDC televizije (2020-2023), gdje je počela novinarsku karijeru 2019. godine.

Leave A Reply